Sri Sathya Sai Institut viših medicinskih znanosti

ČLANAK DR. SAFAJA, UPRAVITELJA SATHYA SAI MEDICINSKOG INSTITUTA U PUTAPARTHIJU (objavljen u stručnom časopisu Svjetske zdravstvene organizacije

”Za Sri Sathya Sai Institut Viših Medicinskih Znanosti, u Indijskoj državi Andhra Pradesh, može se slobodno tvrditi da je postigao nemoguće – pruža vrhunsku medicinsku skrb potpuno oslobođenju plaćanja. Ključni element tog uspjeha su pridržavanje pet ljudskih vrijednosti (istine, ispravnosti, mira, ljubavi i nenasilja) te potpuna predanost u služenju ljudima bez vlastitog (financijskog) interesa. Taj primjer može poslužiti kao ogledni primjer za stvaranje sličnih bolnica na dobro čovječanstva.

Svijet medicine je u krizi zbog teškoća vezanih uz nastojanja da se troškovi drže pod kontrolom. Uz to, prijeporna etička pitanja izazov su modernoj medicini i zbunjuju podjednako i znanstvenike i obične ljude u mnogim zemljama. Na primjer, eutanazija, transplantacija organa, umjetna oplodnja, zamjenske (surogat) majke, pobačaj, utvrđivanje spola nerođena djeteta, genetske terapije i genetski inženjering samo su neka problematična područja o kojima raspravljaju stručnjaci i vlade a bez rješenja na vidiku. Spomenuta kriza samo je odraz svijeta koji je u metežu i teško se održava na mir, kako svakog pojedinca, tako i svake države. Vrijednosni sustavi i međuljudski odnosi uvelike su se promijenili. Među ljude se uvukao sukob interesa zbog nekontrolirane pohlepe i gramzivosti za bogatstvom i moći. Svako nastojanje da se izgradi pravedan i miroljubiv svijet mora se stoga usmjeriti ka preustroju i preobrazbi ljudskog karaktera.

Duhovni koncepti i religije, kako ih se danas prakticira, često su razdorni da bi držali ljude zajedno i stali u zaštitu globalne zajednice. Više nego ikada prije pokazala se prijeka potreba za prosvijećenim vodstvom i novim pristupima koji će pomoći u rješavanju gospodarskih i drugih problema s kojima se svijet suočava. Da bi pripremio nove vođe, Sri Satya Sai Baba, glasoviti duhovni vođa i učitelj, utemeljio je Sri Sathya Sai Institut visokog obrazovanja koji pruža univerzitetsku i postdiplomsku naobrazbu u umjetnosti, znanosti i trgovini. Učilišta se nalaze na tri lokacije: Prašanti Nilajamu i Anantapuru (u indijskoj državi Andhra Pradesh) i Brindavanu (u Whitefeldu, pored Bangalorea u indijskoj državi Karnataka). Najvažnije obilježje te naobrazbe je prakticiranje i promicanje pet ljudskih vrijednosti: istine, ispravnosti, mira, ljubavi i nenasilja.

Potreba za primjenom tih vrijednosti u zdravstvenoj skrbi dovela je do jedinstvenog eksperimenta – učiniti visoko tehnologiziranu medicinu dostupnu svima koji ju zatrebaju i to potpuno besplatno. Ovaj članak ukratko opisuje koncept postignuća Sri Sathya Sai instituta Viših Medicinskih Znanosti, često zvanog i Superspecijalistička bolnica (Super-Specijality Hospital), u okrugu Anantapur u indijskoj državi Andra Pradesh, između 1990 i 1996. godine.

Plan rada i Razvoj

Zamisao o omogućavanju najboljih dijagnostičkih i terapijskih usluga koje pruža moderna medicina najsiromašnijoj populaciji u tom ruralnom dijelu Indije i to potpuno besplatno, a sve u zadanom roku od godine dana, smatralo se potpuno neizvedivom idejom, bilo da se toga prihvati Vlada, bilo neka privatna organizacija. No, upravo taj pothvat u studenom 1990. najavio je Sri Sathya Sai baba obznanivši da će od tog trenutka pa u roku jedne godine na komadu tada zapuštenog zemljišta sagraditi novu zgradu opremljenu opremom i ljudima i koji će po isteku tog roga odmah biti sposobni obaviti prvi operativni zahvat na otvorenom srcu.

Ovo je jedna od predivnih priča o tome kako je ljudski napor sposoban izvršiti ”božansku” volju. Impresivna zgrada koja je na čudesan način niknula u roku od šest mjeseci, a čiji je vodeći arhitekt bio britanski profesor Keith Critchlow, ponosno stoji kao veličanstveni hram zdravlja. Nadahnjujuća arhitektura prožima aurom božanskosti i mira sve koji stupaju u tu bolnicu, bilo radi pregleda ili liječenja, bilo da u njoj rade. I kao što je Sri Sathya Sai Baba najavio, prva operacija na srcu uspješno je obavljena točno godinu dana od njene najave. Super-specijalističku bolnicu svečano je otvorio predsjednik Indijske vlade 22.studenog 1991. godine.
Bolnica je spomenik vjeri u pet već spomenutih ljudskih vrijednosti i vjerno demonstrira suosjećanje, ljubav, brigu i nesebično služenje u vrijeme kad je skupa specijalistička medicina nedostupna velikoj većini svjetskog stanovništva. Dobro koordinirana internacionalna ekipa omogućila je da svaki bolnički odjel bude opremljen najboljom mogućom modernom opremom, te da u njoj rade visoko obučeni i predani kirurzi, liječnici, medicinske sestre, te ostali zdravstveni radnici i tehničari.

Bolnica se od svog otvaranja neprestano razvija i širi. Odjel kardiologije i kardiokirurgije sa svim neophodnim pratećim i pomoćnim službama radi od otvaranja u studenom 1991. U studenom 1992. proradila je uronefrologija, a godinu dana poslije odjel za transplantaciju bubrega. U studenom 1994. počinje s radom oftamologija, a Institut je priznat od Nacionalne istraživačke komore Indije kao institucija za specijalizaciju kardiologa, kardiokirurga, urologa i nefrologa. Sri Sathya Sai Institut Viših Medicinskih znanost tako se razvio i u centar postdiplomskih studija i istraživanja.

Planovi za budućnost uključuju otvaranje neurologije i neurokirurgije, pulmologije, onkologije i otorinolaringološke kirurgije. Institut ima za cilj pokriti sva nabrojana područja, koristeći najnovija medicinska dostignuća, te s više od 300 postelja i pripadajućim specijalističkim klinikama pružiti vrhunske dijagnostičke i terapijske usluge potpuno besplatno.

Organizacija i postignuća

Pacijenti se u Institut obično upućuju iz jednog od 4000 lokalnih Sathya Sai centara primarne zdravstvene zaštite smještenih u svim dijelovima Indije. No, svi oni moraju obaviti ponovne pretrage i proći ”filtar” u Sri Sathya Sai općoj bolnici koja je smještena 8 km. od Instituta. Sve pacijente se nakon liječničke obrade upućuje kući ili u lokane Sathya Sai zdravstvene centre koji će pružiti dalju odgovarajuću zaštitu i nastavak terapije.

(Dalje u tekstu slijedi statistika za razdoblje 1992-1996.god., a govori o stotinama tisuća obrađenih pacijenata svih dobi (235 002; a prema najnovijim podacima za razdoblje ’92-’99. taj broj iznosi 421 872) te tisućama raznih operacija na otvorenom srcu (5 345), preko operacija očiju (2 525) do transplantacije bubrega (71). Uz te brojke slijedi podatak da je postotak smrtnosti o infekcije ispod 2% čime se mogu podičiti samo najbolje svjetske klinike. Kroz to razdoblje održana su u organizaciji Instituta i tri međunarodna kardiološka simpozija, kojima su prisustvovali najuglednija imena iz tog područja medicine. Institut su također posjetili i indijski Predsjednik te ministar zdravlja. Baba, koji im se uvijek obraćao kao domaćin, naglašavao je temeljne duhovne principe na kojima počiva medicinska praksa u Super-specijalističkoj bolnici i koji bi trebali vrijediti i u svim ostalim bolnicama.

Slijede i podaci o cijeni bolnice koja je iznosila oko 75 milijuna američkih dolara te tekućim troškovima koji se kreću oko 2 milijuna dolara godišnje (1996 god.) Svi troškovi pokrivaju se iz posebnog fonda kojim upravlja Sathya sai Trust, a namiruju se donacijama iz ostalih fondova Trusta. Op. Prev.)

Poruka Instituta (kaže se u nastavku teksta) vezana uz oblikovanje ustroja pružanja zdravstvene skrbi mogla bi se sabrati u nekoliko točaka:

Globalizacija.
Na globalnoj razini, svakom ljudskom biću kad se razboli trebaju, kao njegovo urođeno pravo, biti dostupni besplatni savjeti i pomoć od strane odgovarajućih medicinskih institucija.

Dekomercijalizacija.
Liječnička pomoć za sve pacijente ne bi trebala podlijegati profitabilnim marketinškim principima. Cijenu medicinske skrbi trebala bi pokriti zajednica ili bi se ona trebala kretati u razumnim i svima dostupnim granicama.

Humanizacija.
Svi oni koji su uključeni u pružanje medicinske skrbi (zdravstvena administaracija, liječnici, medicinske sestre i tehničari) trebaju njegovati pet ljudskih vrijednosti u svojim mislima, riječima i djelima jer, dobru ili lošu bolnicu ne čine njena zgrada ili oprema, već ljudi koji u njoj rade.

Duhovnost.
Moderna medicina nastoji brinuti o fizičkom, mentalnom i psihološkom zdravlju pojedinaca i naroda, ali da bi postala holističkom ona mora prepoznati i uvažiti Duh (dušu) kao ”pokretačku silu” u srži svakog ljudskog bića.
Prakticiranje ljudskih vrijednosti vodi do sklada naših misli, riječi i djela, te transformacije čovjeka i zajednice. Jedino tada će predano i nesebično služenje čovjeku biti moguće na svim poljima, uključujući i medicinsku skrb.”

dr. Safaja, Upravitelj bolnice