ODBACITE VEZANOST ZA TIJELO DA BISTE RAZVILI SVIJEST O ĂTMANU
Vrsta teksta: Transkript Sai Babina govora
Datum: – 13.07.2003. – Blagdan Gurupurnimă
Izvornik: : Sri Sathya Sai Books and Publication
Prijevod (s engleskog): Zrinka Topić
Ključne riječi: kreacija, pet aspekata u kreaciji, vječni i prolazni aspekti u kreaciji, razlučivanje, svijest o tijelu, svijest o atmanu, nevezanost, postojanost u vjeri.
Ključna poruka: ”Ja predstavljam savršeni primjer kako se ne treba vezati za tijelo. Ne samo sada, nego vas već posljednje dvije godine opetovano opominjem da napustite vezanost za tijelo. Postupno smanjujte svijest o tijelu (dehabhimana) i razvijajte svijest o ătmanu (ătmabhimana). Fizičko tijelo dođe i prođe. Samo tijelo trpi boli, ne i ătman.”
Uvod u tekst:
Ovaj govor Baba je održao nedugo nakon teške ozlijede i vrlo komplicirane operacije kuka, u vrijeme kada je još trajao njegov medicinski oporavak. Obzirom da je riječ o nevjerojatnom događaju, kroz koji je Svami na osobnom primjeru prenio veoma važne duhovne lekcije, prilikom izučavanja teksta treba imati na umu to: da je riječ o tijelu u Avatara, dakle, o tijelu u kojemu je utjelovljena apsolutna kozmička svjesnost, koja prožima cjelokupnu kreaciju. U tom smislu Svamijevo fizičko tijelo na simboličkoj razini ujedno predstavlja i fizički aspekta kreacije.
Zašto je ovo, posebno, bitno?
Govoreči, između ostalog, i o tijeku svojeg tjelesnog ozdravljenja, Baba tom prilikom spominje veliki broj poklonika koji su svojom iskrenom ljubavlju izrečenom kroz molitvu pomogli izlječenje njegova tijela.
”Snaga njihove pokore podarila je Svamiju dobro zdravlje. Zbog njihove ljubavi predanosti Svami je sada snažan i zdrav. Nikada nisam koristio svoje božanske moći da bih sebe izliječio. Kada bih ih koristio u trenu bih bio izliječen.”
On, dakle, svjesno ne upotrebljava svoje božanske moći za iscjeljenje, već to prepušta energiji ljubavi svojih poklonika kako bi pokazao kolika je njezina moć, tj. moć energije koju čovjek jednako tako može uputiti prema sebi, svojim bližnjima, cijelom čovječanstvu, i, napose prirodi. (U svezi toga, ovdje čitaoca, također, upućujem na tekst tonskog zapisa sa satsanga gospodina Venkateša – vidi u devetom poglavlju ovog zbornika – gdje gospodin Venkateš, upravo govori i o tome.)
*
Tekst govora:
Utjelovljenja ljubavi!
Čitav svemir je stvoren Božjom voljom. Bog stvara i održava svemir. Naposljetku, svemir se stapa u Boga, u izvor svog postanka. Svemir je nastao Božjom voljom i poznat je kao višva. Ispravno značenje te riječi jest ‘ono što se sâmo širi i puno je blaženstva’. Bog je svemir stvorio sa svrhom, no čovjek se ponaša suprotno tome. Višva nije puka manifestacija fizičke materije. Ono je izravna manifestacija Boga. Ono je pravo utjelovljenje kozmičke Osobnosti, sa svim pripadajućim dijelovima. Višva simbolizira ekspanzivnu prirodu Boga, koju možemo shvatiti jedino putem razlučivanja (viveka). Bog je iznad vremena i uzroka. Materijalni (fizički) svijet funkcionira na osnovi takozvanog razloga, no Božja Volja nije ograničena razlogom. Bog je prvotni uzrok cijelog svemira. Svemir je odraz Boga. Višva i Višďu nisu različiti jedan od drugog. Slovo “V” u Višuďuovom imenu predstavlja razlučivanje (viveka) i širenje (vistara). Stoga je višva oblik Višďua. Cjelokupna kreacija sačinjava različite dijelove Boga.
Svaki predmet u kreaciji ima pet aspekata, koji se nazivaju bitak, svijest, blaženstvo, oblik i ime (sat, cit, ănanda, rţpa i nama). Prva tri vječni su principi, dok su ime i oblik prolazni. Sat, cit i ănanda su temelj imena i oblika. Cijelo je ljudsko djelovanje zasnovano na imenu i obliku. Bog je taj koji odlučuje tko će što činiti. Neki su ljudi po prirodi rajasični (strastveni, aktivni) dok su neki drugi tamasični (lijeni i pasivni). Kod takvih ljudi prevladavaju loše karakteristike poput mržnje i ljubomore.
Ljudi pridijevaju Bogu različita imena i oblike na osnovi svojih vlastitih osjećaja. Oni zaboravljaju tri osnovna principa sat, cit i ănanda, pretpostavljajući da su ime i oblik jedini stvarni. U stvarnosti, ime i oblik nisu trajni. No ljudi su toliko zaslijepljeni imenom i oblikom da zanemaruju vječne principe sat, cit i ănanda. Posljedično tome, žive u zabludi i zaboravljaju silnu moć Boga, koji se nalazi iza imena i oblika. On se naziva padmanăbha (onaj kome lotos izvire iz pupka). Ovdje lotos predstavlja Božju volju (sankalpa). Nazivamo ga i hiranyagarbha jer ima zlatnu utrobu. Poznat je i kao văšta jer je prisutan u obliku “Ja” u svim bićima. “Ja” princip je sveprožimajući. Bog nema neko određeno ime. Sva su mu imena dodijelili ljudi. Svako ime, poput padmanăbha, hiranyagarbha i hiranmaya ima duboko unutarnje značenje. Svrha duhovnosti je objasniti princip božanskosti i unutrašnje značenje imena dodijeljenih Bogu. Onaj koji slijedi duhovni put trebao bi se potruditi razumjeti i iskusiti princip božanskosti te ga prenositi dalje. No, čovjek danas ne razumije što duhovnost uistinu znači. Pogrešnog je poimanja da duhovnost predstavlja puko prinošenje žrtava i molitava Bogu i izvođenje obreda. Ljude bi trebalo poučiti unutarnjem značenju duhovnosti i različitih imena i oblika dodijeljenih Bogu.
- godine održana je Prva svjetska konferencija Sathya Sai organizacije u Bombaju (danas Mumbai). Tada je postavljen kamen temeljac Darmakshetre. Indulah Shah je ponajviše zaslužan za izgradnju tog zdanja. Neumorno je radio da bi pronosio Svamijevu poruku. Njegova žena, Sarla Shah bila mu je izvor snage. Ona je imala veliku ulogu u razvijanju bal vikasa i krila žena (mahila vibhag). Tako su i muž i žena, u velikoj mjeri, doprinijeli unapređivanju Sai pokreta u cijelome svijetu. Čak se i u ovim svojim poodmaklim godinama mnogo trude služiti Sai organizaciji.
Nije moguće da svi shvate prirodu božanskosti. Ovaj svijet nalikuje slici koja je naslikana na zidu bez temelja. Čovjek se mora truditi da bi razumio principe temelja (adhăra) i objekta (adheya). Ne rasipajte vrijeme na puko izvođenje obreda. Istinska duhovnost se nalazi u shvaćanju istine da je čovjek iskra božanskosti. U Bhagavadgěti je objavljeno ovo: “Sva bića dio su Moga vječnoga bića”. Cijeli je svijet prožet Bogom, Văsudevom (Văsudevasarvamidam). Trebate spoznati ovu istinu i širiti je svijetom.
Po cijelome je svijetu osnovano mnogo Sai centara. Svaki centar ima svoju prošlost. Dharmakshetra nije iznimka tome. Samo Svami zna za nebrojene poteškoće s kojima se Indulah Shah suočavao dok se ona gradila. U ono vrijeme nije bilo prilaznih cesta kojima bi se moglo prići mjestu gdje se ona danas nalazi. On je morao hodati kroz trnovitu šikaru kako bi izabrao prikladno zemljište njenu izgradnju. Pokazao mi je mjesto kako bih ja odobrio. Smješteno je u ulici Mahakali Caves road. Naporno je radio na izgradnji Dharmakshetre. Mnogi su mu ljudi pomogli u ispunjenju toga zadatka. Nije moguće poduzeti posao tolikog razmjera bez pomoći drugih ljudi. Kada poduzimaš koristan rad, budi siguran da će u početku biti određenih prepreka. No, to vas ne bi trebalo obeshrabriti. Kada su bogovi (deva) i demoni (danava) bućkali ocean mlijeka najprije je isplivao smrtonosni otrov.
No, to ih nije zastrašilo. Nastavili su svoje napore s nepokolebljivom odlučnošću i, naposljetku, priskrbili božanski nektar. Naše se srce može usporediti s oceanom mlijeka, a duhovna praksa (sădhană) s procesom bućkanja. U početku će zasigurno biti zapreka kada započinjemo sa duhovnom praksom. Te nas zapreke ne bi trebale odvraćati s pravog puta, već bismo trebali nastaviti naša nastojanja s potpunom vjerom. Tek tada možemo doseći uzvišeno i blaženo stanje. Mnogi su pojedinci u prošlosti bili suočeni s brojnim poteškoćama dok su gradili svetišta. Bhadrachalam je jedno takvo svetište. Ne obazirući se na tjelesne napore, Adi Shankara je propješačio od juga do sjevera kako bi utemeljio svetišta u Badrinathu, Amarnathu i Kedaranthu.
Bez obzira tko je, čovjek mora pridobiti suradnju drugih ljudi kako bi poduzeo značajan posao. Gdje je jedinstvo, tamo je blaženstvo. U ovom kali dobu, ljudi više nemaju duh jedinstva. Nema niti jedinstva, niti čistoće. Zbog toga, mržnja je pronašla mjesto u ljudskom srcu uzrokujući probleme i nemir. Jedinstvo je, u stvari, nasušna potreba. Prava snaga čovječanstva leži u jedinstvu. Kakva misao, takva djela. Kakva djela, takvi rezultati. Čovjek danas nije sposoban doseći cilj svog života jer ne usvaja svete misli. Na prvome bi mjestu trebali razvijati svete misli.
Mnogo je onih koji sami sebe zavaravaju da vole Boga. No, oni su isključivo svjesni samo tijela i teže za novcem i materijalnim stvarima. Takva ljubav ne može uopće biti istinska, ona je umjetna. Mnogi mi ljudi pišu: “Svami volimo Te. Molimo Te drži nas blizu Sebe da Ti budemo bliski.” U ovome smislu dobro znajte da se Saija ne može tako lako doseći. Možete govoriti da me volite. Ali kako vam mogu vjerovati? Postoji li duh požrtvovanja u vašoj ljubavi? Ne, u vašim riječima i djelima nema dosljednosti. Jednoga dana dajete obećanja, a odmah ih sutradan opovrgavate. Kako netko može vjerovati takvim varalicama? Prava i vječna ljubav potječe iz srca. Prava je ljubav odnos od srca k srcu. Ona je povezana s božanskim principom ătmana koji je prisutan u svima. Iz ătmana izvire svjesnost. Ătman i brahman su jedno te isto. Ljubav koja potječe iz srca daruje vam vječno, neprolazno i nedvojno blaženstvo. No, gdje je danas takva ljubav? Vi ste junaci na jeziku, ali ništice na djelu.
Današnji je svijet zaveden takvi ljudima. Oni kojima je istinska ljubav u srcima neće se prepuštati takvom hvalisanju. Oni svoju ljubav pokazuju djelima. Ljudi danas mnogo pričaju bez da te priče provode u djela. Takvi su ljudi uistinu varalice. Kako možete doseći svoj cilj kada vjerujete takvim beskrupuloznim ljudima i oslanjate se na njih? Vaše bi se srce trebalo topiti i pritjecati Bogu. Tek tada možete zadobiti Njegovu milost. Ljudi mogu govoriti što ih volja, ne dajte da vas time zavedu. Nemojte se obazirati na nevolje i teškoće, prionite uz načelo božanskosti i postignite cilj života. Današnjim ljudima nedostaje volje i odlučnosti da bi dosegli cilj života. Kako bi ga mogli postići oni koji ga uopće i ne razumiju? Istinska ljubav ne može biti podijeljena na dijelove. Ne možete imati ljubav za Boga i ljubav za prolazne stvari i odnose. Ljubav koja je podijeljena na dijelove umjetna je. Imate samo jedno srce. Ne možete ga razlomiti u komadiće i dati različitim ljudima. Ono nije poput laĺĺua ili šećerne trske koje se može razlomiti na komadiće i podijeliti. To je vječna istina. Ona je slatka kao nektar i puna blaženstva. Zanemarujući vječno blaženstvo koje se nalazi u nutrini, ljudi koračaju svjetovnim putem misleći da na njemu leži blaženstvo. To je samo plod njihove mašte. Pravi je poklonik onaj koji nastoji doseći Boga s potpunom vjerom i odlučnošću ne mareći za iskušenja i poteškoće.
Dok razrješavate ono što treba razriješiti, ustrajte dok ne uspijete.
Dok želite ono što trebate željeti, ustrajte dok vam se želja ne ispuni.
Dok pitate ono što trebate pitati, ne popuštajte dok ne dobijete odgovor.
Dok razmišljate ono o čemu trebate razmišljati, ustrajte dok ne uspijete.
Raznježenog srca, Bog mora uslišati vaše želje.
Ne razmišljajući o sebi, pitajte ga svim svojim srcem.
Ne popuštajte, budite uporni i nikad ne odustajte jer
vrlina poklonika je da se nikada ne povlači, dok ne nađe rješenje.
(Stihovi na teluškom)
Novovjeki poklonici nastoje obmanuti čak i Boga slatkim riječima i neiskrenom ljubavlju. Takvi ljudi nikada ne mogu doseći Boga. Trebali biste imati postojanu vjeru. Čak bi i u vremenima opasnosti i poteškoća vaša vjera trebala ostati nepokolebljiva jer Boga možete iskusiti samo u vremenima poteškoća. Naporan rad donosi bogate nagrade (kashte phali). Kaže se da iz sreće ne može proizaći sreća (na sukhat labhyate sukham). Poteškoće smatrajte Božjim darom i prihvatite ih u pravom duhu.
Sarla Amma i Indulah Shah morali su se tih dana suočiti s nebrojenim teškoćama. No, sve su ih prevladali hrabrošću i duhovnom snagom. Sada žive u Bombaju koji baš nije obično mjesto. On je poput “bombe”. Što god da radite, bilo to dobro ili loše, morate se susresti s teškoćama. S obzirom da su živjeli u takvom mjestu učinili su dobar posao. Indulahu Shahu su, zapravo, mnogi pravili probleme. No, on je nastavio svoj rad s nepokolebljivom predanošću i postigao uspjeh. Da biste bilo što postigli potrebna vam je Božja milost. Nemate drugog izbora nego tražiti druge da vam pomognu ispuniti važan zadatak. Oni koji su se obvezali služiti Bogu moraju biti spremni suočiti se sa svim preprekama. Život Indulaha Shaha veliko je svjedočanstvo ovome. Zadnjih četrdeset godina služio je Saija sa snažnom vjerom i odlučnošću. Obišao je svijet pronoseći Saijevu poruku. Kad god bi mu ljudi prilazili sa sumnjama, on bi im dao vrlo prikladan odgovor i razriješio njihove sumnje. Trebate biti spremni da preuzmete bilo koji izazov, svjetovni ili duhovni. Oni su potrošili goleme količine svoje tjelesne energije neumorno radeći za Organizaciju.
Želim s vama podijeliti jedan mali događaj. Prošloga je mjeseca Sri Shah došao u Brindavan vidjeti me. Vidio me kako odmaram na krevetu i jako se rastužio. Nije to rekao na glas, no iznutra se molio da Svami brzo ozdravi. Tijekom prošloga mjeseca nije jeo ni spavao kako treba jer je neprestano bio zabrinut za Svamijevo zdravlje. Kao posljedica toga tijelo mu je oslabjelo. Inače uvijek održava dobro zdravlje. On ima mnoge planove za budućnost Organizacije. Moli se da mu Svami podari neophodnu snagu kako bi se ti planovi mogli ostvariti. I Sarla Amma i Indulah Shah bili su vrlo zabrinuti za Svamijevo zdravlje i cijelo su vrijeme mislili na Svamija. Oni se ne povode za onime što drugi kažu. Oslanjaju se na svoja osobna uvjerenja.
Nitko ne treba biti zabrinut ili uznemiren zbog Svamijevog zdravlja. Nikakva nevolja ne može zadesiti Svamija. Svami netaknut izlazi iz svih poteškoća i opasnosti. On će uvijek uspjeti u svemu. Može doći do nekih promjena na tjelesnoj razini, no one su trenutne i prolazne. Zato Svami želi da svi budete hrabri. Sada sam se oporavio i stojim pred vama.
Koji sam lijek uzimao? Intenzivne molitve poklonika moj su lijek. Prošloga su mjeseca u Madrasu (sada Chennai), Hyderabadu, Bangaloreu ili Mumbaiju poklonici pojačali svoje molitve i duhovne aktivnosti. U svakoj su se kući održavali bhajani i namasmăraďa. Neki su poklonici poduzimali pokore i izvodili žrtvene obrede. Mnoge su duhovne aktivnosti, na ovaj način, poduzete s molitvom za Svamijevu dobrobit. Posljedica takvih usrdnih molitava jest da danas mogu stajati pred vama i obraćati vam se. Nisam želio ovu patnju niti sam želio njeno izlječenje. Vi ste htjeli da ovo tijelo bude izliječeno od boli i to ste postigli svojim molitvama. Ovo tijelo nije moje, ono je vaše. Zato je odgovornost na vama da se brinete za to tijelo. Ja nisam tijelo (deha); Ja sam unutarnji Stanovnik (dehi).
Tijelo je sačinjeno od pet elemenata i suđeno mu je da propadne prije ili poslije,
no unutarnji Stanovnik nema niti rođenja niti smrti.
Unutarnji Stanovnik nema nikakvih vezanosti i on je vječni Svjedok.
Istinu govoreći, unutarnji Stanovnik koji se nalazi u obliku ătmana,
uistinu je sm Bog.
(Stihovi na teluškom)
Ătman nema rođenja niti smrti, nema boli ni patnje. Vi ne morate vjerovati, no liječnici su vidjeli kolikog je razmjera ozljeda moga kuka. Za svakoga drugoga bi bilo potrebno najmanje dvije do tri godine da normalno prohoda. Kuglica u zglobu kuka se raspukla u komadiće. Nije bilo hrskavičnog tkiva za potporu. Moje su kosti snažne kao dijamanti. Nije bilo moguće sastaviti ih zajedno. Zato su morali izvesti operaciju i staviti šipku. Inače je potrebno mnogo godina da se počne normalno hodati nakon takve složene operacije. Ne mareći za sve to, počeo sam hodati. Liječnici su učinili sve napore da bi zaštitili ovo tijelo. Oni su izvršili svoju dužnost. No, ja nisam uopće mislio na ovo tijelo, ja predstavljam savršeni primjer kako se ne treba vezati za tijelo. Ne samo sada, nego vas već posljednje dvije godine opetovano opominjem da napustite vezanost za tijelo. Postupno smanjujte svijest o tijelu (dehabhimana) i razvijajte svijest o ătmanu (ătmabhimana). Fizičko tijelo dođe i prođe. Samo tijelo trpi boli, ne i ătman.
Kad sam slomio kuk nisam mogao nogu ni pomaknuti, i najmanji pomak uzrokovao je groznu bol, nalik onoj od električnog šoka. Rekao sam liječnicima: “Ovo nije moje tijelo, ono je vaše. Možete činiti štogod mislite da je potrebno.” Onaj tko se odrekao svijesti o tijelu nema nikakvih patnji. Satyajit je cijelo vrijeme bio sa Svamijem. On ima čvrstu odlučnost i zakleo se da će uvijek biti sa Svamijem. Kada su me u kombiju vozili do bolnice, sjedio je točno uz moje uzglavlje. Kada su me vodili u operacijsku dvoranu, on je išao za nama. Obično nikome nije dopušten ulaz u operacijsku dvoranu kada se vrši operacija. Ali Satyajit nije želio napustiti Svamija. Želio je vidjeti što će liječnici činiti Svamijevom tijelu. Zato je obukao kirurško odijelo i ušao u operacijsku dvoranu. Rekao sam mu: “Nećeš moći podnijeti pogled na krv. Zato ostani vani.” No on je ljubazno zahtijevao da mu se dopusti da ostane unutra. Bio je sa mnom tijekom operacije. Vidio je kako liječnik čekićem radi otvor u mome kuku. Kad je operacija bila gotova, upitao je: “Svami, kako si mogao podnijeti toliku bol i patnju?” Rekao sam: “Ljubav poklonika poput tebe moja je snaga.” Snaga ljubavi je osnova svega. Snagom ljubavi možete prevladati bilo koju patnju ili opasnost.
Trebali biste imati snažnu i nepokolebljivu vjeru bez tračka sumnje. Vaše misli, riječi i djela moraju biti u međusobnom skladu. Mnogi poklonici koji imaju takvu snažnu i postojanu vjeru postanu primatelji Svamijeve milosti. Prošloga su se mjeseca u svakom selu održavali bhajani. Njihova jedina molitva je bila da se Svami brzo oporavi i podari im daršan. Svakome je na prvome mjestu u umu bilo Svamijevo zdravlje. Primio sam mnogo telegrama od poklonika sa željama za brzi oporavak. Mnogi su poklonici bili zabrinuti i u sebi su predano molili. Njihova se zabrinutost pretvorila u pokoru. Snaga njihove pokore podarila je Svamiju dobro zdravlje. Zbog njihove ljubavi i predanosti Svami je sada snažan i zdrav. Nikada nisam koristio svoje božanske moći da bih sebe izliječio. Kada bih ih koristio u trenu bih bio izliječen od svih bolova. Nemam sebičan osjećaj da bih trebao biti izliječen. Nema niti trunke sebičnosti u meni. Svi bi trebali biti sretni. To je moja jedina želja.
Svi bi trebali iskusiti sreću. To je bît Indijske kulture (Bharatye). Ovo je kalě razdoblje u kojem ljudi imaju mnoge sumnje, osobito mladi visokoobrazovani ljudi – oni koji su upisali poslijediplomski studij i oni koji imaju po dvije diplome. Sasvim je prirodno da zbog utjecaja kali razdoblja i moderne izobrazbe, mlađe generacije neće moći razviti čvrstu vjeru u božanskost.
Noću, u neobično vrijeme oko jedan, dva sata poslije ponoći, kad se ustanem iz kreveta i pogledam uokolo, uočavam ova dva mladića Satyajita i Dilipa kako sjede, jedan uz moje uzglavlje, a drugi do nogu budno štiteći ovo tijelo. Jedan od mladića, Dilip radi ovdje u Superspecijalističkoj bolnici. Nedavno je imao prijelom noge i nosio je gips. Unatoč tome on je došao u Bangalore služiti Svamiju onoga jutra kad je čuo za Svamijevu nezgodu. Oba ova mladića vode brigu o Svamijevim potrebama s velikom predanošću. Posebno ću vam naglasiti da im nitko nije ravan u njihovoj ljubavi i predanosti Svamiju.
Ljudi možda imaju odanost na jeziku, ponavljajući riječ “ljubav, ljubav” mehanički; ali nitko ne može vršiti takvo služenje kao što su njih dvojica učinila. Čak i u sitne sate, ako bih samo tiho pozvao “Satya”, mladić bi se istog trena ustao i pobrinuo za moje potrebe. Bio je vrlo budan i pažljiv. Momci su se brinuli za sve moje potrebe, čak su me i hranili. Zapravo su potpuno zaboravili na svoje osobne potrebe služeći meni. Sve je to zbog velikih zasluga koje su stekli njihovi roditelji. Isključivo zbog predanosti Bogu i nakupljenih zasluga njihovih roditelja, ovi su mladići mogli njegovati takve plemenite osjećaje predanosti i služenja. Stoga bi prvo roditelji trebali postati Božji poklonici.
Često sam ovim mladićima govorio da se sada već bolje osjećam i da mogu otići na objed. No nisu me htjeli napustiti. Kad god bi primili telefonski poziv poklonika koji su zabrinuto pitali o Svamijevu stanju, jednostavno bi odgovorili da je Svami dobro i nikad nisu iznosili nikakve detalje. Na upite poklonika odgovarali su s velikom ljubavlju i obazrivo. Kako su postigli tako veliku ljubav i obazrivost? To nije zbog visoke naobrazbe ili njihovih godina. To je isključivo zbog njihove žarke predanosti i vjere u Svamija. To je prava vrijednost. Služili su Svamiju zbog plemenitim karakteristika koje posjeduju.
Postoji nekolicina ljudi koji su spremni služiti Svamiju, kad bi im bila omogućena takva prilika. No, nitko ne može zadobiti takvu priliku. Oni su je stekli i upotrijebili na najbolji mogući način. Koja bi duhovna disciplina (sădhană) mogla biti vrednija od služenja Svamiju? Postoji li vrednije ispunjenje od Svamijevog priznanje njihove ljubavi? Nigdje nećete naći tako mlade ljude koji tako iznimno služe, neprestano već cijelih mjesec dana, danju i noću. Mnogi ljudi pričaju o ljubavi i služenju, no nigdje nećete pronaći mladiće toliko pune ljubavi i predanosti. U ovih sam mladića uočio veliku vjeru, predanost i postojanost. Zato oni mogu osvojiti Svamijevo srce. Čovjek može, s vjerom i predanošću, poduzeti velike zadatke, čak i podići planinu.
Uzmite primjer Hanumăna. Kada je Lakšmaďa klonuo na bojnom polju, Răma je bio u velikoj boli. Poslao je Hanumăna da donese biljku sanjěvani kako bi oživio Lakšmaďu. Hanumăn nije znao gdje se točno biljka nalazi. Stoga je podigao cijelu planinu na kojoj je biljka rasla i položio je pred Rămu. Jednako tome, Božji poklonik mora biti spreman služiti na bilo koji način, bez obzira kako golem zadatak bio. Ljudi, uglavnom, nastoje pobjeći od poteškoća i srljaju naprijed da bi uživali u sreći. To ne bi trebalo tako biti. Čovjek mora biti spreman na sve. Ljudsko je tijelo prijemčivo na različite bolesti i teškoće. Ne biste trebali očajavati zbog toga. Trebate razviti čvrstu vjeru u Boga. Ta vjera (vasvasa) mora biti vaš dah (svasa). Danas mogu stajati pred vama i držati govor isključivo zbog izvanrednog služenja koje su poduzela ova dva mladića.
Moram vam reći još jednu stvar. Za vrijeme Svamijeve bolesti, milijuni ljudi diljem svijeta neprestano su molili za Svamijev brz oporavak. Neki su od njih dali zavjete (vrata). Stigli su nebrojeni telegrami i telefonski upiti o Svamijevom zdravlju. Posebice je Geetha Reddy, predsjednica krila žena (mahila vibhag) Andhra Pradesha cijeli mjesec ostala u Brindavanu moleći se za Svamijevo zdravlje i nadajući se da će nekako dobiti Njegov daršan. Kako u to vrijeme nitko nije mogao ući u Svamijeve odaje, ona ga nije imala priliku dobiti. Unatoč tome ona je ustrajala s čvrstom odlučnošću, premda su je čekale mnoge obveze u Hyderabadu. Gotovo je svakodnevno išla avionom od Banglorea do Hyderabada. Nije marila za velik novčani trošak toga puta niti poteškoće kod kuće. Ono što je ona željela i čemu je težila bio je Svamijev brz oporavak. Ona drži da je Svami uistinu njezin život. To je istinska ljubav i predanost, koja može razveseliti Svamija. Vjera i predanost Bogu mogu izliječiti bilo koju količinu patnje.
Želim vam otkriti još jednu malu zgodu. U SAD-u je bila jedna pacijentica. Iznimno jako se bojala bolesti koju su joj liječnici dijagnosticirali. Dijagnoze su otkrile kancerogene izrasline u predjelu srca. Ona i njezin muž došli su u Bangalore moleći za Svamijevu milost. Uvjerio sam ih da ću uništiti rak i da se zbog toga više ne moraju bojati. Tjedan dana je provela na liječenju i rak je nestao! Ostao je samo mali zloćudni dio pa sam uputio liječnike da ga uklone operacijom. Liječnici su po mojim uputama izveli operaciju. Odmah slijedećeg je dana počela hodati! Danas je ona prilično dobro i zdravo. Još ima takvih slučajeva. Ponavljanje Božjeg imena može izliječiti čak i neizlječive bolesti. Upravo to je ona činila. Ona ima naviku neprestano pjevati Božje ime “Sairam, Sairam”. Više je takvih ljudi koji pjevaju Božje ime. Neke od njih sam izliječio od strašnih i neizlječivih bolesti. Velik je i broj ljudi kojima sam pomogao na razne druge načine. Svi se oni sada mole za moj oporavak. Samo su njihove molitve pomogle mome brzom oporavku.
I ne samo to, prije 9 godina izgubio sam vid na lijevome oku i sve sam ove godine vidio sam samo na jedno oko. Liječnici u našoj bolnici i Narasimha Murthy (ravnatelj Sri Sathya Sai Hostela, Brindavan) sada su me zamolili da se podvrgnem operaciji lijevog oka, zajedno s operacijom kuka. Rekao sam im da nema potrebe za operacijom drugog oka, jer sam se sasvim dobro snalazio i s jednim okom. No, oni su usrdno molili i zato sam im popustio i podvrgao se operaciji oka.
Kada sam želio doći u Sai Kulwant Hall u Prasanthi Nilayamu u 7 sati ujutro dati daršan poklonicima, Satyjit me molio da malo odgodim daršan, barem do 7,30, imajući na umu tjelesni napor koji bih trebao poduzeti u ranojutarnjem daršanu. Tako je on, u svakom trenutku, zabrinut za moju dobrobit i ne samo on već nekoliko takvih poklonika s plemenitim mislima. Zbog takvih je poklonika svetac Thyagaraja pjevao svoj besmrtni kěrtan: “Mnogo je velikih duša…” (endaro mahanubhăvulu). Zapravo je samo zbog tih plemenitih duša zemlja Bharata (Indija) mogla živjeti u miru. Bharatadesa nije samo hrpa zemlje. Bharata je uistinu srce cijeloga svijeta. Ako je Bharata sigurna i mirna, cijeli će svijet biti siguran. Nažalost, ljudi Bharate ne shvaćaju tu istinu. Gdje god da pogledate, sebičnost je jako uzela maha. Zato odbacite sebične motive i uključite se u djelovanje koje će pomoći drugima. Molite se za dobrobit starijih. Molite se za dobrobit sviju. To je pravi smisao molitve Lokah samastah sukhino bhavantu. Iskreno se molite za dobrobit cijeloga svijeta. Zasigurno ćete uspjeti. Mislim da sam vam uzeo mnogo vremena i prouzročio neudobnosti. Uzimajući primjer ovo dvoje, Sarla Amme i Indulaha Shaha, želim da usadite duh služenja u svakoga. Isto tako želim da bal vikas i krilo žena (mahila vibhag) dobro napreduju. I jednima i drugima želim dug, zdrav i sretan život.
Bhagavăn je završio Svoj govor bhajanom, “Hari Bhajana Bina Sukha Shanti Nahin”.
Uvodna obrada teksta: Davor Suhan
