ČOVJEK JE UTJELOVLJENJE TROJSTVA

Vrsta teksta: Tonski zapis govora
Datum: 16.5.2000. – uvečer, u Sai Ramesh Hallu u Brindavanu, Indija.
Izvornik: Ljetni pljuskovi u Brindavanu 2000.
Prijevod (s engleskog): Hrvoje Marjanović
Ključne riječi: Sveto trojstvo, Brahma – utjelovljenje govora; Višnu – utjelovljenje uma; Mahešvara – utjelovljenje sebstva; sebstvo, čistoća uma, čistoća govora, čistoća misli, čistoća osjećaja, čistoća srca.
Ključna poruka: Brahma, Višnu i Mahešvara (Šiva) nisu utjelovljena bića – oni simboliziraju gune, odn. svojstva. Oni su u obliku svojstva prisutni u ljudskom tijelu i tjeraju ga da obavlja različite funkcije… Ta tri aspekta Boga međusobno su usko povezana. Na neki način, oni imaju oblik, no to nije fizički oblik, nego oblik svijesti.

Uvod u tekst:

Govor koji je Svami održao studentima 16.svibnja 2000 godine, uvečer, izvrstan je primjer koji ukazuje na potrebu pravilnog razumijevanja smisla slikovite tradicijske religijske simbolike, kako bi se nacionalna religijska kultura sa razine obreda i teološke dogme pretočila u kulturu (univerzalne) duhovne prakse. One koji žele naučiti nešto više o božanstvima o kojima se spominju u ovom govoru, upućujem na poglavlje Jedinstvo religija, tekst pod naslovom Hinduistički panteon. Iako za razumijevanje Babinog učenja nije potrebno opširno poznavanje Hinduističkog religijskog koncepta, u neke osnove je ipak vrlo korisno biti upućen obzirom na mnoštvo slikovitih primjera iz raskošne indijske religijske kulture kojima se Baba koristi u svojim izlaganjima. Možemo sa sigurnošću reći da je indijska duhovna baština zasnovana na svojevrsnoj personalizaciji kozmičkih zakona utjelovljenih u razne likove koji duhovnom tragaocu šalju pouke kroz neiscrpni broj dramskih prizora. Avatari, zbiljske fizičke osobe, samo su dio te slikovite i poukama bogate kozmičke drame.
*

Tekst govora:

Loše misli čine čovjeka nečasnim
Dobre misli čine čovjeka plemenitim
Čovjek bez misli postiže mir
Saijeva riječ je riječ istine
(stihovi na teluškom)

Utjelovljenja ljubavi! Dječaci i djevojčice!

Čovjek je krunski dragulj svih živih bića što postoje u ovom beskrajnom kozmosu. On se nalazi na samom vrhu Božje kreacije. Ljudski život je najvredniji, dragocjen i uzvišen. Što je to što čovjeku daje toliku vrijednost? Je li to tijelo ili lik? Ne, ni govora. Tijelo je prolazno i sastoji se od smrdljivog mesa, urina i fekalija. Ono je samo kuća unajmljena za ătmana.

PRIRODA TROJSTVA

Na kraju svog dugog govora, Deepak Anand (stariji student koji je ranije govorio) zamolio me da odgovorim na sljedeće pitanje: “Svi avatari imaju roditelje. Tko su onda roditelji Brahme, Višnua i Mahešvare?” Ni Upanišade, ni bilo koji drugi sveti spisi ne daju odgovor na to pitanje. Brahmă, Višnu i Mahešvara nisu utjelovljena bića – oni simboliziraju gune, odn. svojstva. Oni su u obliku svojstava prisutni u ljudskom tijelu i tjeraju ga da obavlja različite funkcije. No čovjek, nesposoban da shvati svoju ljudskost, nije u stanju prepoznati božanstvenost u sebi. “Ěšăvăsyam idam jagat” – “Božanstvenost prožima cijeli kozmos”. Bog je prisutan u svim bićima kao duh u njima – “Sarvabhţtăntarătman”.

Božanstvenost koja ispunjava cijeli kozmos, u čovjeku je prisutna kao hődaya. Vede to hődaya ili “duhovno srce” nazivaju ătman. No ătman ima i drugo ime – Ěšvara. “Ěšvarasarvabhţtanam” – “Bog prebiva u svim bićima”. Um potječe iz ătmana i naziva se višnusvarţpa, kao što je istaknuto u izreci “Višvam višnumayam” – “Univerzum je prožet Višnuom”. Kaže se da Brahmă potječe iz lotosa koji cvate iz Višnuovog pupka. Stoga govor, koji potječe iz uma, predstavlja Brahmu. Prema tome, Ěšvara je ătmasvarţpa – utjelovljenje sebstva ili duha, Višnu je manosvarţpa – utjelovljenje uma, a Brahmă je văksvarţpa – utjelovljenje govora. Ta tri aspekta Boga međusobno su usko povezana.

Na neki način, oni imaju oblik, no to nije fizički oblik, nego oblik svijesti.
Višnu je sarvavyăpaka – sveprožimajući, sveprisutan – a takav je i um. “Manomţlam idam jagat” – “Um prožima kozmos”. Um može poći bilo kamo, u bilo kom trenutku. On nije ograničen vremenom, prostorom i okolnostima. Brahmă je bőhatsvarţpa – onaj s kozmičkim oblikom – što predstavlja veličinu, prostranost. Tako je i văk ili zvuk, koji predstavlja Brahmu, beskrajno velik. Brahmu se opisuje kao “šabdabrahmămayě” – “Brahmă je prvobitni zvuk”. Brahmă, Višnu i Mahešvara su beskrajni, beskonačni i sveprožimajući. Tako trojstvo Brahmă-Višnu-Mahešvara prožima cijeli kozmos. No ono je, u svome mikroskopskom obliku, prisutno i u ljudskom tijelu. Oni su “Manji od najmanjeg i veći od najvećeg” – “Anor aněyăn mahato mahěyăn”. Ta najveća od najvećih božanskih sila prisutna je u najmanjem od najmanjih oblika u svakom atomu univerzuma.

Nitko ne može sagledati beskrajni kozmos i Trojstvo koje ga prožima. No može spoznati Brahmu, Višnua i Mahešvaru koji borave u ljudskom tijelu. Njihov kozmički oblik možete dokučiti tek kad ih spoznate u sebi.
Hődaya predstavlja Ěšvaru. Onaj tko to shvati ne bi smio gajiti loše misli i osjećaje. Ěšvaru se opisuje kao “nirguna, niranjana, sanătana, niketana, nitya, šuddha, buddha, mukta, nirmala svarţpa” – “bez svojstava, čist, krajnje boravište, vječan, neuprljan, svjestan, slobodan i utjelovljenje svetosti”. Stoga čovjekovo ponašanje treba biti u skladu sa svojstvima Ěšvare. No ljudi se danas ponašaju kao bića bez srca, iako su obdareni čistim i neokaljanim srcem. Za čovjeka je najvažnije da se ponaša u skladu s čistoćom srca kojim ga je Bog obdario.

Brahmă simbolizira govor. Na koju vrstu govora se pritom misli? Govor koji simbolizira Brahmă je dobar, čist, blistav i sladak. Pazite da vam govor bude čist, mek i sladak. Brahmă prožima cijeli univerzum kao praiskonski zvuk ili šabdabrahman. Zato čuvajte čistoću i svetost govora poštujući tišinu i istinoljubivost. Riječi koje izgovarate trebaju sadržavati sjaj, svetost i čistoću Brahme.

Dok govorite, morate iskazivati najveću brižljivost i pažnju. Drevni mudraci propisali su sădhanu moune, odn. tišine, za održavanje čistoće govora. Oni su shvatili da pretjerano govorenje vodi u grijeh i uvrede kao što su povređivanje drugih, govorenje neistine i stvaranje emocionalne uzbuđenosti. Zato su duhovnim tražiteljima preporučili “žrtvu jezika”. Mouna ne znači samo ne govorenje. Ona znači i odsustvo sankalpe, odn. misli. Zapravo je um klupko misli. Pogledajte ovu maramicu. Vi to zovete platno. No, u stvari, to je gomila niti. Niti čine platno. Ako se želite riješiti platna, trebate ukloniti niti, jednu po jednu. Isto tako, ako uklonite misli, um nestaje. Zato morate kontrolirati svoj govor. Samo tako ćete iskusiti Brahmu.

Budući da um predstavlja Višnua, vaša je dužnost da um držite čistim i nezaprljanim. Višnua se opisuje kao uvijek blaženo nasmiješenog i spokojnog. Tako i vaš um mora posjedovati spokoj, svetost i blaženstvo Višnua. Višnu je u stvari samo manosvarţpa, odn. utjelovljenje uma, iako ga na slikama prikazuju sa šankom, cakrom, gadom i padmom, odn. školjkom, diskom, maljem i lotosom u rukama. Čovjek mora postići utrnuće uma tako što će ga isprazniti od svih misli. Zato, kad god nekome materijaliziram dijamantni prsten kažem “die mind” – “umri ume” (igra riječi: die mind – diamond). Ja ih time blagoslivljam da njihov ljudski um umre i da se rodi božanski um.

Priča o Jayu i Vijayu
Jednom davno su četiri mudraca (Sanaka, Sanandana, Sanatkumăra i Sanatsujata) krenuli po Višnuov daršan. Tu se četvoricu mudraca opisuje kao vječno mlade, s umovima čistim i neokaljanim poput dječjih, s onu stranu tri svojstva (gune) i svijesti o tijelu. Obdareni tako darom vječne mladosti, ti su se mudraci kretali naokolo poput nevine djece, bez ikakve odjeće. No Višnuovi vratari, Jaya i Vijaya, nisu im dopustili da uđu u Višnuovo boravište u takvom stanju. Mudraci su prosvjedovali da je Bog iznad triju svojstava i da su oni došli po Njegov daršan nadišavši ta tri svojstva. No stražari ih svejedno nisu pustili. To je mudrace tako razljutilo da su prokleli stražare da se rode kao demoni. Tako prokleti od mudraca, oba stražara odu k Višnuu i obrate Mu se sljedećom molitvom: “O Gospode, što će sada biti s nama? Mi nemamo druge želje do želje za Tvojim daršanom. Tvoj daršan (viđenje) je naša radost; Tvoj sparšan (dodir) je naša hrana; Tvoj sambhašan (govor) je naš dah. Mi žudimo za tim daršanom, sparšanom i sambhašanom. Molimo Te da čim prije opet budemo s Tobom.”

Dirnut molbama svojih vratara, Višnu im reče: “Riječ mudraca ne može se opozvati. Budući da ste prokleti, morate se roditi kao demoni. No vaše molitve i moja milost pomoći će vam da se vratite k Meni. Nitko ne može povući kletvu mudraca, no dajem vam dvije mogućnosti – možete se roditi kao demoni predani Meni kroz devet života i tada Mi se ponovo vratiti, ili Mi se možete vratiti poslije tri života, no za to vrijeme ćete kao demoni biti Moji neprijatelji, ispunjeni bijesom i mržnjom prema Meni.” Dvojica stražara, Jaya i Vijaya, odlučili su da se rode kao demoni kroz tri života i da se potom vrate k Bogu. Oni su se tvrdokorno držali načela: “Sarvada sarvakalešu sarvatra hari dţšanam” – “Na svakom mjestu i u svako vrijeme kleti i vrijeđati Boga”.
Ako Krišnu nazovete lopovom, Njegovi će se poklonici okomiti na vas. No kad u bhajanu zapjevate “Cittacora Yašoda ke băl navaněta cora Gopăl” – “O Yašodin sine, Ti si kradljivac srdaca i kradljivac maslaca”, svi će vam se pridružiti u pjevanju. Zar to nije proglašavanje Krišne lopovom? No pobožna glazba tim riječima daje slatkoću i tu sve optužbe nestaju.

Usmjerite pažnju na sadašnjost

Ěšvara simbolizira srce. “Tridalam, trigunakăram, trinetram cha triayudham, trijanma păpa samharam, eka bilvam Šivărpanam” – “Prinosimo kao žrtvu trostruki list bilve, simbol tijela s trima svojstvima, trookome Šivi koji nosi trozub i ima moć razoriti grijehe nakupljene u tri života”. Šivu se opisuje kao “onoga s trećim okom”. Treće oko ne odnosi se na fizičko oko. Ono simbolizira mudrost i vidovitost. Čovjek ima samo dva oka i može vidjeti samo prošlost i sadašnjost. No Bog zna i budućnost. Zato se kaže da ima i treće oko. Danas je čovjek stalno zaokupljen prošlošću i budućnošću i razmetljivo ignorira sadašnjost. No sadašnjost je najvažnija jer je sadašnjost posljedica prošlosti i sadrži u sebi klicu budućnosti. Sadašnjost je ta koja uvjetuje budućnost. Stoga posvetite svu svoju pažnju sadašnjosti, kako bi vam budućnost bila svijetla. Sadašnjost je klica s drveta prošlosti. No ona je i klica drveta budućnosti. Vaša budućnost leži u vašoj sadašnjosti. A svoju sadašnjost možete posvetiti dobrim govorom i dobrim mislima. Zato prije svega uložite ozbiljan napor da postignete svetost govora. A čistoća uma je to što vodi ka svetosti govora. Odakle dolazi Brahmă? Brahmă dolazi iz pupka Višnua koji simbolizira um. Da biste njegovali čistoću govora, potrebna vam je Višnuova milost, jer je čistoća uma to što vodi ka čistoći govora.

Božja volja je ta koja na kraju odlučuje

Utjelovljenja ljubavi!
Vi ste svi utjelovljenja Trojstva! Vi ste utjelovljenja triju svojstava ili guna!
Molite Gospoda Šivu za čistoću srca, jer Šiva predstavlja srce. Njegova volja je ta koja na kraju odlučuje. Evo male priče koja to ilustrira: Jednog dana Parvatě zamoli Šivu: “O Gospode! Ti koji lutaš svijetom bez vlastitog doma – kako da živim s Tobom kad nemaš doma? No podigneš li malu kuću, možemo u njoj udobno živjeti, a može poslužiti i kao utočište mudracima koji ti često navraćaju.” Gőhalakšmi, odn. “gospodarica doma”, prirodno hoće dom (gőha).

To je prirodna želja svih žena. Čuvši te Parvatěne riječi, Ěšvara reče: “O Parvatě! Nije dovoljno samo sagraditi kuću. Tada moramo imati i mačku da lovi štakore koji će se useliti u kuću i prije nas. Tada ćemo trebati kravu da bismo mačku mogli hraniti mlijekom. Tim slijedom, trebat ćemo i sluškinju da čuva kravu. Čemu sve to? Bolje nam je bez kuće.” Ěšvara se silno trudio da odgovori Parvatě od njene namjere, no ona se nije dala. Na kraju joj je rekao: “Nije povoljan trenutak za gradnju kuće. Agni, bog vatre, spalit će je do temelja. Ja znam što će se dogoditi u budućnosti.” No Parvatě je čvrsto odlučila da bude po njenom. Rekla je Ěšvari: “Bog vatre je Tvoj sluga. Ti si utjelovljenje svih sila i moći. Sva božanstva i svih pet elemenata stoje ti na raspolaganju u svako doba. Trebaš samo narediti bogu vatre da ne dira našu kuću i on će Te poslušati.”

I tako je Parvatě ipak uvjerila Šivu. On je pristao otići bogu vatre i zatražiti da Mu obeća da neće spaliti Parvatěnu kuću. Kad je Šiva već kretao, ona Mu reče: “Za mene će biti ponižavajuće ako Agni ipak odluči spaliti našu kuću. Zato, ako ne pristane na Tvoj zahtjev, molim Te zasviraj na svom damaru (Šivin bubanj). Ja ću tako smjesta dobiti poruku i spaliti kuću sama. Ne bih mogla podnijeti to poniženje da mi Agni spali kuću do temelja.”

I tako Šiva ode do Agnija. Agni pozdravi Šivu rekavši: “O Gospode, što Te dovodi ovamo? Koju zapovijed mi donosiš?” Šiva mu odgovori: “Parvatě gradi kuću. No, kako je počela graditi u nepovoljnom trenutku, postoji mogućnost da bude spaljena u prah i pepeo. Zato mi obećaj da joj nećeš spaliti kuću.” Agni Mu smjesta obeća da će učiniti kako mu je zapovjeđeno. No i on je imao molbu za Gospoda Šivu: “O Gospodaru! Već dugo žudim za tim da vidim Tvoju tandavu (kozmički ples). Molim Te, blagoslovi me ispunjenjem te želje.” Šiva pristane i počne plesati svoj kozmički ples za Agnija. Dok je plesao, krene udarati u svoj bubanj damaru.

Držeći damaru, gospod Šiva je izvodio tandavu,
s Gangom koja mu je tekla niz zamršene uvojke
i s trećim okom koje Mu je sjajilo na čelu.
Dok se kristalna brojanica presijavala i bljeskala,
Šiva je plesao tandavu.
(stihovi na teluškom)

U međuvremenu, čuvši zvuk bubnja damaru, Parvatě pomisli da Agni nije pristao na Šivinu molbu. I kako nije htjela bogu vatre dati priliku da joj spali kuću, ona ju potpali sama. U međuvremenu se Ěšvara vrati i ostane zapanjen videći kako plamen guta Parvatěnu kuću. On je upita: “Parvatě, zašto si zapalila kuću? Agni mi je obećao da je neće spaliti.” “A zašto si onda zasvirao na damaru?” upita Ga Parvatě. “Moja volja je bila da kuće ne bude. No, da bih ti udovoljio, otišao sam Agniju. Tamo sam izveo tandava ples, kako bih udovoljio Agnijevoj želji, jer Me silno želio vidjeti kako plešem. Dok sam plesao tandavu, nenamjerno sam zasvirao i na damaru”, odgovori joj Šiva. Pouka ove priče je da je Ěšvarina volja uvijek ta koja na kraju odlučuje, kako god okrenuli.
Volja Gospoda Šive mora se ispuniti, jer ona dolazi iz srca. Plemenite misli koje dolaze iz srca moraju se bez greške ispuniti. Srce je uistinu sam Šiva. Zato njegujte čisto srce.

Utjelovljenja ljubavi!
Treba naglasiti da morate pročistiti svoja srca. Kritiziranje, klevetanje i prijetvornost ne bi nikad smjeli ući u vaša srca, jer srce simbolizira Šivatattvu, odn. dobrotu, povoljnost. Iz čistog srca izvire čisti um. Ne “majmunski um” (monkey mind), kako ga neki zovu. Um je simbol Višnua i treba biti ispunjen čistim osjećajima i mislima. Kad je ispunjen ljubavlju, blaženstvom, istinom i suosjećanjem, poprima oblik Višnua, a kad u njega uđu loše misli, postaje pokvaren. Iz tako čistog uma izvire istinit govor. Takav istinit govor predstavlja Brahmu. Zato ga trebate posvetiti satyom, odn. istinom.

Kreacija nastaje iz istine;
Kreacija nestaje u istini;
Ne postoji mjesto na kome nema istine;
O ljudi! Budite svjedoci sjaja istine!
(stihovi na teluškom)

Bog štiti svoje vjernike
Bog ima dva aspekta. To su: rudra – razoritelj zla i bhadra – dobri, blagotvorni. Bog vam isopunjava one želje koje su za vas dobre, a ne ispunjava vam one koje su za vas škodljive. Bog je spreman učiniti bilo što da pomogne svojim vjernicima. Priča o Markandeyi svjedoči o tome.

Gospod Šiva blagoslovio je mudraca Mrikandua djetetom, Markandeyom, čiji je životni vijek trebao biti samo šesnaest godina. No Markandeya to nije znao. U večer zadnjeg dana šesnaeste godine Markandeya nađe svoje roditelje sve uplakane i upita ih zašto plaču. Oni mu tada s mukom ispričaju: “Što da kažemo o našoj nesreći? Danas je zadnji dan tvog života!” Čuvši to, Markandeya ostane kao gromom pogođen. Preplavi ga tuga što nije bolje iskoristio svoje vrijeme. Odluči da neće više potratiti ni trenutka i odjuri u Ěšvarin hram moliti Boga za milost. Čvrsto obgrli šivalingu i stane Ga svim srcem moliti. Uto se na sceni pojavi Yama, bog smrti, s namjerom da uzme Markandeyin život, jer mu je vrijeme isteklo. Na trenutak je razmišljao kako da prebaci svoju omču preko Markandeye, jer se ovaj čvrsto priljubio uz šivalingu. Kako je vrijeme brzo istjecalo i došao je sudbonosni trenutak, Yama je morao nabaciti omču oko Markandeye. No kako je ovaj bio priljubljen uz šivalingu, omča je uhvatila i lingu. Na to se smjesta pojavi Gospod Šiva, ukori Yamu za uvredu i blagoslovi Markandeyu vječnim životom.

Priča o Markandeyi pokazuje vam da ste sigurni dok ste u društvu s Bogom. Markandeyina odlučnost je bila ta koja je promijenila Ěšvarinu volju. “Yad bhavam tad bhavati” – “Kako misliš, takav postaješ”. Kakva hrana, takva i probava; kakvo djelo, takav i rezultat. Božja milost ovisi o usrdnosti vjernikove molitve. Nikad ne ostavljajte mjesta sumnji i nikad ne odbacujte Boga. Čvrsto vjerujte da je vaše srce Ěšvara, da je vaš um Višnu i da je vaš govor Brahmă. Iskoristite na najbolji način svoj govor, um i srce i sigurno ćete biti maksimalno blagoslovljeni. Vaša djela odlučuju o rezultatu.

Ovo predavanje o Brahmi, Višnuu i Mahešvari održao sam zato što me Deepak Anand molio da govorim o Trojstvu. U protivnom, ne bih vam otkrivao ovu božansku tajnu. Mnogi ljudi trate vrijeme ni ne pokušavajući shvatiti skrivene istine. Vrijeme je izuzetno sveto. Vrijeme je sam Bog.
Zato se Boga slavi riječima: “Kalăya namah, Kalakalăya namah, Kaladarpadămanăya namah, Kalasvarţpăya namah” – “Klanjamo se vremenu, Gospodaru vremena, neumoljivome nositelju ‘omče’ vremena, utjelovljenju vremena”. Bog kontrolira i nadilazi vrijeme. Bog je Gospodar vremena. Posvetite svoje vrijeme dobrim govorom, dobrim umom i dobrim srcem. Neka ljubav bude temelj vašeg života.

(Bhagavăn je govor zaključio bhajanom “Prema mudita manase kaho Răma Răma Răm…”)

Uvodna obrada teksta: Davor Suhan