Vrsta teksta: Tonski zapis govora.
Datum: 14. siječnja 1999. u Prašanti Nilajamu, na svečanosti povodom SPORTSKIH I KULTURNIH SUSRETA
Izvornik: Sathya Sai Baba Books and Publications Trust
Prijevod: Sathya Sai grupa Šankara
Ključne riječi: pet elemenata – zemlja, voda, vatra, zrak, eter.

*
Tekst govora

Ako se sve vaše ambicije ne ostvare,
ne budite pokolebani ili potišteni.
Ostvaren jest onaj koji je radostan
unatoč svim nedaćama.
(Teluška pjesma)

Utjelovljenja Ljubavi! Studenti i studentice!
Ekamsena sthitham jagat! – cijeli se univerzum temelji na jednom dijelu božanskosti! Kao što sunčevih zraka nema bez sunca, tako i svijet ne može postojati bez božanskosti, praiskonske osnove. Ovdje na ovome stolu vidite cvijet, čašu, mikrofon i maramicu.

Riječ “je” označava postojanje ovih stvari. Naglasak je na riječi “je”. Ovdje je slika, tamo je lonac, a ondje je osoba. Riječ “je” potvrđuje njihovo postojanje. Ovo objašnjava princip božanskosti. Snaga (šakti), božanske igre (lělă) i Božji sjaj nemaju granica.

Pet elemenata održava i štiti svijet. Zemlja, prvi element, osnova je planinama i brdima, rijekama i oceanima, selima i gradovima, džunglama i šumama. Možete li zamisliti beskrajnu snagu Zemlje koja sve to drži i podupire. Zemlja je obdarena golemom snagom. Znanstvenici su otkrili da se Zemlja okreće. To je istina. Logički rečeno, rijeke, oceani, planine, sela i gradovi trebali bi također rotirati kao Zemlja, koja je osnova. U stvarnosti to nije tako. Samo se Zemlja okreće. Željeznička pruga temelj je vlaku koji se kreće. Kada bi se i pruga kretala, u kakvom bi položaju bili putnici? Iz ovoga se može zaključiti da je pruga temelj (ădhăra) na koji se vlak oslanja (ădheya). Stol je tjemelj (ădhăra) na, kojem je mikrofon (ădheya). Potrudite se shvatiti odnos između temelja tj. potpornja (ădhăra) i onoga što on podupire (ădheya). Zemlja, koja je spremište svih snaga (električne, magnetske itd.) jest temelj i potporanj i štiti sve što se na njoj nalazi. Nema te snage koja nije prisutna u Zemlji i zbog toga ona može biti potporanj svim bićima.

Voda, vidljiva i nevidljiva, drugi je element koji je prisutan posvuda na Zemlji. Ona održava princip života čovječanstva, održava život na Zemlji i odgovorna je za evoluciju.

Treći element, vatra (ăgni), također sve prožima. U ljudskom tijelu vatra je prisutna u obliku jatarăgni i održava njegovu temperaturu na 98,4 stupnja Fahrenheita (37 Celzijevih stupnjeva). Čak i u oceanu ima vatre koja se naziva badabăgni. I u stablu ima vatre. Kad dvije grane tarete jednu o drugu, izazovete vatru. Ona je prisutna čak i u kamenu. Kad se dva kamena taru jedan o drugi, nastaje vatra. Istraživanjem se može otkriti da nema mjesta gdje nema vatre.

Slično tomu, četvrti i peti element, zrak (vayu) i eter (ăkăša) također sve prožimaju. Ăkăša je osnova svega. Iz etera potječe zvuk. U stvari, svi ostali elementi imaju podrijetlo u ăkăši. Možemo zaključiti da se božanska snaga, koja je sveprisutna i svemoćna, nalazi u svih pet elemenata. Ako je pet elemenata tako moćno, kolika je tek moć samoga Boga! Pet elemenata u biti su božanski i nalaze se u čovjeku, no on je u potrazi za božanskom snagom koju smatra da je prisutna negdje drugdje. Te snage za Boga su beznačajne jer On je svjestan prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Stoga pokušajte shvatiti prirodu Boga koja je sveprisutna, svemoćna i sveznajuća.

Cijeli je svijet konglomerat pet elemenata. Kada bi nedostajao samo jedan od njih, svijet ne bi mogao postojati. Bez obzira na to vidite li ih ili ne, oni su svuda prisutni. Evo primjera. Premda je zrak nevidljiv i ne može se dodirnuti, on sve prožima. Slično tomu, božanskost je nevidljiva i nedodirljiva, pa ipak je sveprisutna. Ako čovjek ne ostvari božanskost u sebi, on postaje egoističan i smatra da su sva njegova postignuća rezultat njegova obrazovanja, inteligencije i tjelesne odvažnosti. No, zapravo je božanskost ta koja štiti i čuva čovjeka na svakom koraku od majčine utrobe pa do groba. Nitko nema moć da sam sebe štiti. Samo božanska snaga i božanska volja omogućuju čovjeku da se zaštiti. Jedino Bog ima slobodnu volju i nitko drugi.

Što god Bog kaže ili čini za dobrobit je čovječanstva. Bog je nesebičan. U Njemu nema ni traga sebičnosti. Kakvu korist ima Sunce od svoga izlaska i zalaska? Nikakvu. Izlazak i zalazak Sunca za dobrobit su čovječanstva i omogućuju čovjeku da obavlja svoje dužnosti tijekom dana, a odmara se noću. Slično tomu, svako je Božje djelo za dobrobit čovječanstva, a ne za Njegovu osobnu korist.

Kao što je Narasimhamurti rekao, Kasturi me jednom nagovarao da ne zanemarim svoje tijelo kad spašavam poklonika. Odgovorio sam da je ovo tijelo došlo zbog poklonikâ i da će biti korišteno za njihovu dobrobit. Vezanost za tijelo ljudska je osobina, a potpuna nevezanost je božanska. Vezanost za tijelo odgovorna je za svu patnju i nevolju. Budući da nije vezan za tijelo, On ne pridaje nikakvu važnost patnji Svoga tijela. Jednom kad On uzme tijelo, mnoge stvari vezane uz to tijelo moraju se dogoditi. A što god se dogodi, za dobrobit je cijeloga svijeta.

Studenti, i mladići i djevojke, veoma su dobri. Oni sudjeluju u studentskim ili športskim aktivnostima sa željom da udovolje Svamiju i učine Ga sretnim. Toga sam veoma svjestan. No, oni se ne pitaju što Ga uistinu zadovoljava i čini sretnim. Hoće li Svami biti zadovoljan ako svoju smionost pokazujete time što velikom brzinom jurite na motorima i skačete kroz vatreni obruč? Hoće li Svami biti zadovoljan ako svoju hrabrost dokazujete vratolomnim akrobacijama na motorima preskačući 10-20 ljudi koji leže na zemlji? Ja sam zadovoljan kada ste sigurni i zdravi, a publika zadovoljna i sretna vašom predstavom. Blagoslovljen je onaj koji se ponaša tako da ne povrijedi ni sebe ni druge. Trebate biti sigurni i zaštićeni, a istodobno se okaniti aktivnosti koje izazivaju strah u drugima. To je ono što ja želim. Zadovoljan sam onim što iskazujete i svjedočite (nidaršana), a ne ekshibicionizmom (pradaršana). Čak i maleno djelo učinjeno sa srcem punim ljubavi mene zadovoljava.
Veoma sam svjestan da se brzo približava godina, pramădi*. Siječanj je prvi mjesec nove godine. Ako doživite sreću na njezinu početku, bit ćete sretni cijele godine. Krenite rano, vozite polako i stignite sigurno.

Vraćajući se iz Bangalorea u prosincu, dao sam uputu ravnatelju koledža da mladiće ne dovodi na športski susret. Oni su si moje riječi protumačili na različite načine. Možda ima više razloga (kărana), no ono što mene zanima jest akcija (kărva). Kad sam se ovamo vratio, rekao sam prodekanu da se ne protivim sudjelovanju mladića u raznim športovima kao što su badminton, tenis, odbojka itd. U isto sam ga vrijeme upozorio da se pobrine da se tijekom programa koji je određen za 11. siječnja nitko ne ozlijedi, ni od sudionika ni od publike. Studenti imaju nježna srca, prepuna uzvišenih osjećaja i ljubavi za Svamija. Planirali su različite programe s namjerom da mi udovolje.

Bio sam svjestan predstojeće opasnosti. No studenti nisu prihvatili moje riječi. Osjećao sam da ih u takvoj situaciji nema smisla savjetovati. Samo kad se suoče s posljedicama zbog neizvršavanja mojih zapovijedi, shvatit će vrijednost mojih riječi. Do ovoga trenutka nitko nije bio svjestan što se točno dogodilo 11. siječnja ujutro. Govorili su da je športski susret bio velik uspjeh. Ja sam također sretan kada ste vi uspješni. Studenti su iznimno dobro izveli svoj program. Svaki je pridonio uspjehu ovog događaja svojim, sposobnostima i mogućnostima. Tog jutra, kada sam ušao na stadion, opazio sam dva teretna automobila i odmah sam vidio opasnost koja je vrebala. Preko njih su bile postavljene velike skele. Mladići su na njima planirali izvesti nekoliko akrobatskih točaka. Znao sam da jedna šipka nije bila pravilno učvršćena i da će popustiti. Kad bi se to dogodilo, mladić bi zadobio ozljedu glave i prijelom kralježnice. Želio sam ga spasiti i odlučio sam preuzeti to na sebe.
Prije toga jedan je mladić slomio kralježnicu i bio je primljen u bolnicu Manipal u Bangaloreu. Nisam želio da se takav događaj ponovi. Jednom kad se kralježnica slomi, nemoguće ju je ispraviti. Odmah sam se pobrinuo da ambulantna kola prebace mladića u bolnicu u Bangalore i dao sam 10000 rupija za podmirenje neposrednih izdataka. Osigurao sam da ga prati naš liječnik. Roditelji su plakali od zahvalnosti kad su saznali za ljubav kojom je Svami obasuo njihova sina. Liječnik je rekao da mladić neće moći sjediti niti ležati jer mu je kralježnica teško ozlijeđena. Ja sam mu pak rekao:”Ne gaji zle slutnje. Učini kako sam ti rekao.”

Dogodilo se čudo. Kad je stigao u bolnicu mladić je već mogao sjediti. Ušao je u bolnicu i sjeo na krevet. Ponovno mu se vratio osjet u svim udovima koji su do tada bili neosjetljivi. Više nije bilo nikakve opasnosti. Bio je zaštićen mojim bezgraničnim blagoslovom i milošću. Svi bi studenti trebali biti sigurni i zaštićeni. Uzastopno ponavljam da su oni moje bogatstvo. Smatram njihovu dobrobit svojom dobrobiti i njihovu sreću svojom srećom. Nikada ne mislim na svoju sreću i svoju udobnost. Moja je jedina briga da studenti ne budu razočarani i da ne upadaju u neprilike. Dan prije toga rekao sam četvorici mladića da budu oko kočije i da budno paze. Oni su doista puni ljubavi i predanosti za Svamija, no primijetio sam da nijedan od njih nije bio na svom mjestu. Nikoga ne treba okrivljavati. Nitko nije to učinio namjerno. Svami je sam životni dah studenata.

Zatražio sam da se vozilo zaustavi. Stariji poklonik vozio je kočiju sa svom ozbiljnošću, ljubavi i predanosti. U skladu s mojom naredbom zaustavio je vozilo. Upravo kad sam se spremao nešto reći prodekanu vozač je slučajno pritisnuo kvačilo umjesto kočnicu. Zbog toga naglog trzaja pao sam na kočiju. Zadobio sam ozljede na glavi i ruci, a kralježnica je bila teško ozlijeđena. Ono što je trebalo zadesiti mladiće ja sam preuzeo na sebe. Mnogo je muškaraca i žena sjedilo na galeriji no pobrinuo sam se da nitko ne opazi moje ozljede. Pretvarao sam se kao da se nije ništa dogodilo. Prodekan se zabrinuo misleći da Svami neće moći ustati. Znao sam da bi svako daljnje odgađanje prouzročilo nemir u umovima poklonika. Stoga sam odmah ustao zaboravljajući bol i počeo rukama blagoslivljati poklonike. Bol je bila vrlo jaka, a posjekotina na ruci tako duboka kao da je bila od noža. Ali rukav moje odjeće koji je prekrivao ranu ostao je netaknut. Ovaj vam događaj daje letimičan pogled na bezgraničnu Božju moć.

Našao sam se u teškoj situaciji. Morao sam se popeti na podij, ali tako da nitko ne opazi moje ozljede. Htio sam da ih nitko ne primijeti kako se ne bi zabrinuli. Popeo sam se na podij i sjeo na svoje mjesto. U međuvremenu dhoti ispod moje odjeće natopio se krvlju. Zabrinut da bi poklonici mogli to vidjeti otišao sam diskretno u kupaonicu. Ručnici koje sam ondje našao nisu bili dovoljni da upiju krv koja je curila. Nisam želio ostaviti zakrvavljene ručnike u kupaonici da ih netko ne bi primijetio. Unatoč jakoj boli oprao sam ih sapunom, ocijedio i stavio ih sušiti. Ni pod kojim okolnostima nisam želio otkriti svoju patnju, bol i muku. Neki su mladići željeli znati zašto tako često odlazim u kupaonicu.

Odgovorio sam: “Zašto se brinete? To je moja stvar.” Obično idem u kupaonicu samo dva puta na dan, ujutro i navečer. Budući da je rana obilno krvarila, morao sam u kratkom vremenu ići u kupaonicu 5-6 puta. U međuvremenu dva su studenta došla i zamolila da se podigne zastava. Kada sam se digao sa stolice, osjećao sam se kao da sam pod električnim udarom. Razmišljajući o tom događaju, najrađe bih se sam sebi smijao. Nisam mogao čvrsto stajati. Pomislio sam da ne bih smio biti zaveden vezanošću za tijelo i s osmjehom sam pošao naprijed da podignem zastavu. Tada sam upalio svjetiljku. Našao sam se u nezgodnoj situaciji jer ni u jednom položaju nisam mogao udobno sjediti. Kad potičem poklonike da napuste vezanost za tijelo, mogu im poslužiti za primjer. Govoreći tako sam sebi, ponašao sam se u skladu sa svojim riječima.
Učenici osnovne škole izveli su program iznimno dobro i željeli su se slikati sa mnom. Popustivši njihovoj molbi sišao sam do njih i slikao se s njima jer ih nisam želio razočarati. Kasnije sam morao još pet puta silaziti na igralište kako bih se slikao s ostalim studentima.
Na taj sam se način odvezao od tijela. Ono je bilo potpuno neosjetljivo. Ništa nisam osjećao ni u jednom dijelu tijela. U glavi mi se vrtjelo. No, odlučio sam usrećiti ih bez obzira na to što će se dogoditi s tijelom. Odlučio sam to zadržati za sebe. Zabrinut da bi se pri povratku na podij mogli vidjeti tragovi krvi, popeo sam se stubama i uputio ravno na svoje mjesto. Može li ljudsko biće biti na javnom skupu tako dugo i sakriti tako velike ozljede od publike? Ne, ne može. Sjedio sam stolcu pet dugih sati. Ovo govorim zato da bi studenti i poklonici mogli razumjeti božansku prirodu. Nitko u mojoj situaciji ne bi mogao sjediti ni trenutka niti bi mogao napraviti ijedan korak. Činilo se kao da električni udar razdire moje tijelo. Udar uzrokuje električna struja, no kako sam Ja sâm ta struja, kako se može reći da sam bio pod udarom?

U takvom stanju pratio sam cijeli program, a zatim se vratio u mandir. Slijedili su me članovi Središnjeg vijeća. Oni nisu bili svjesni što mi se dogodilo. Stariji se poklonik ispričavao za ono što se dogodilo. No ja sam mu rekao: “Zašto se brineš o onome što je prošlo? Prošlost je prošlost. Ja sam sretan. Ne brini se za mene.” Tada su svi ručali. Nakon ručka rana je opet počela krvariti. Svi su me studenti vani čekali kako bismo se slikali. I opet sam morao u kupaonicu da isperem krv. Primijetivši to, lndulal Shah je vrisnuo:”Svami, što je to?” Rekao sam mu s puno ljubavi: “Indulal Shah, ono što se moralo dogoditi tijelu, dogodilo se”, i pokazao sam mu ozljede. Svi su počeli plakati kao u agoniji. Primijetili su posvuda krv. Rekao sam da im ubuduće više neću otkriti ništa ako svoju žalost budu izražavali na takav način. Nitko nije znao ništa do moga dolaska u mandir. Slično ovome događaju preuzimao sam na sebe u različitim razdobljima neizrecive patnje studenata i poklonika kako bi ih zaštitio. Za ovu nezgodu nitko nije odgovoran. Možete kriviti ovoga ili onoga, no za ovo nitko nije odgovoran. Što se moralo dogoditi, dogodilo se. I to je sve.

Bol i zadovoljstvo koji su vam dosuđeni
morate iskusiti čak i da se sakrijete u
gustu šumu. Kada vrijeme dođe, vaše će
tijelo propasti unatoč najvećemu oprezu.
(Teluška poslovica)

Čak i moćni vladari koji su poduzimali sve mjere opreza morali su napustiti svoje tijelo u određeni čas. Što se mora dogoditi, dogodit će se. Čovjek se ne bi trebao tomu pretjerano opirati.

Godina pramădi brzo se približava. Opasnosti će biti na svim područjima – političkom, obrazovnom i drugima. Ovo je pokazatelj nadolazećih opasnosti. Nitko se ne treba brinuti za moju dobrobit jer ja mogu učiniti sve. Evo primjera. Tijekom rata, opisanog u epu “Mahabharata” Krišna je bio Arjunin vozač. Sve strijele koje su bile upravljene na Arjunu Krišna je usmjeravao na sebe i tako ga štitio. Sve su strijele ranjavale Krišnu i On je obilno krvario. Kako je bio Arjunin vozač Krišna je od njega dobivao upute kamo treba voziti kočiju. U ono vrijeme nije bilo pokazivača smjera na vozilima kao danas. Stoga je Arjuna morao svojom željeznom čizmom pritisnuti dio pokraj Krišnina desnoga oka kako bi Mu dao znak da kočijom skrene desno. Jednako tako, morao je pritisnuti dio pokraj Njegova lijevoga oka kako bi Krišna okrenuo kočiju na lijevo.

Zbog toga je Krišnino lice krvarilo. Cijelo Njegovo tijelo bilo je natopljeno krvlju. No, na to se nitko nije obazirao jer je bilo ratno vrijeme i svi su bili zaposleni obavljanjem svojih dužnosti. Uz to, Krišna se u kočiji nalazio mnogo niže od Arjune pa se moglo vidjeti samo Arjunu a ne i Krišnu. Krišna je štitio Arjunu kako je i obećao. Kada su prije rata Arjuna i Duryodhana došli Krišni tražeći pomoć, Duryodhana je izabrao Krišninu snažnu vojsku koja je imala 700 000 vojnika, dok je Arjuna dao prednost Krišni a ne vojsci. Na to je Krišna rekao:”Arjuna, ne boj se. Vojska se može usporediti s vagonima vlaka u kojem sam ja lokomotiva. Vagoni se mogu kretati samo ako ih ona vuče. Stoga se ne brini, Arjuna, lokomotiva je s tobom.” Arjuna je odgovorio:” Krišna, dovoljno je da si Ti sa mnom.” Sve opasnosti koje su trebale snaći Arjunu Krišna je preuzeo na sebe. Mnogo se takvih događaja kojima je Bog zaštitio svoje poklonike zbilo u svim razdobljima.

Stoga, što god se dogodilo ovih dana bila je samo moja volja. Ni studenti ni vozač nisu za to odgovorni. Svaki su dan studenti zapitkivali zašto tako sporo hodam. Rekao sam: “Nemam dovoljno prostora za trčanje. Da imam, trčao bih.” Razgovarao sam s njima s osmjehom na licu. Pričam ovu epizodu samo zato da potvrdim do koje sam mjere spreman ići da bih zaštitio svoje poklonike koji se pokoravaju mojim zapovijedima. Kada sam se vratio u mandir, pozvao sam ona četiri mladića. Vidjeli su ozljede i bili su žalosni. Ukorio sam ih što me nisu poslušali. Upitao sam ih: “Zašto niste bili ondje u vrijeme kada sam varn naredio? Da ste me poslušali ovo se ne bi dogodilo.” Rekao sam im da ne budu zbog toga žalosni.

I tako, sve opasnosti koje su se morale ove godine dogoditi već su se dogodile. Stoga slijedite božansku zapovijed, budite sigurni i zaštićeni te opravdajte ugled ove ustanove i učinite svoje roditelje sretnima.
Sutrašnji dan označava početak svete Uttarayăne (Sunce započinje svoje polugodišnje putovanje prema sjeveru). Taj je sveti trenutak čekao Bishma dugih 56 dana ležeći na ležaju od strelica da bi napustio svoj smrtni omotač. Sutra Sunce počinje svoje putovanje prema sjeveru i to je veoma povoljno. U davnim vremenima ljudi su pjevali pjesme kojima se opisuje dolazak sankrantija.

Sunce je izgledalo spokojno i mirno,
dan je postao kraći.
Studen vjetar puhao je snažno,
polja su bila prepuna zlatna uroda.
Ratari su se radovali noćnom pjevanju
sa sjajnim mjesecom.
Pupoljci su procvali poput bisernih vijenaca
na obalama rijeka.
Ratari su doma donijeli
nova sazrela zrnja
pozdravljajući dolazak
radosnog blagdana sankrantija.
(Teluška pjesma)

Ono što ja želim dogodit će se i ništa ne može stati na moj put. Želio bih spomenuti još nešto. Prošle godine, 10. studenog, sakupile su se sve žene da proslave “Dan žena”. Rekle su: “Svami, nosimo sarije koje si nam Ti darovao i doživljavamo blaženstvo Tvoje božanske prisutnosti. Što možemo učiniti da Ti izrazimo svoju zahvalnost? Molimo Te, daj nam priliku da Ti služimo.” Ja sam odgovorio: “Ne trebate ništa činiti, već uvijek budite sretne. To je dovoljno.”

No, neke od njih zamolile su me da im pružim priliku da nabave hranu za članove sevadala koji dolaze u velikom broju iz različitih krajeva zemlje da služe u Prasanthi Nilayamu. Uvjeravao sam ih da sam već to poželio i da će se to ubrzo ostvariti. Želim da članovi sevadala imaju dobru i potpuno besplatnu hranu cijelu godinu. Za to sve već sam se pobrinuo. Dao sam namjestiti hale za spavanje (shed). Sve potrebno, poput plinskih cilindara, kuhinjskih potrepština, tanjura, žlica, riže, dala itd. već je nabavljeno. Nitko toga nije svjestan. SATHYA SAI JE TIHI RADNIK. Od sutra pa nadalje za članove sevadala hrana će biti besplatna. Tada sam sazvao članove Središnjeg vijeća i upitao ih što rade.

“Koja je korist od zauzimanja visokih položaja ako svoje dužnosti ne obavljate čestito?” Ljudi svih zvanja i iz različitih slojeva društva svake godine dolaze služiti kao članovi sevadala. Ja im mogu dati besplatnu hranu, no tko će snositi njihove putne troškove? Svaki dan cijena željezničke karte raste. Nekad je 20 rupija bilo dovoljno da se stigne do Madrasa, no danas čak ni 200 rupija nije dovoljno. Naredio sam im da odu u upravu željeznice kako bi dobili putnički popust za članove sevadala. Ja govorim umiljato, no istodobno sam ozbiljan kada je u pitanju neispunjavanje dužnosti. Rekao sam im: “Ili to sredite ili se povucite.” Članovi Središnjeg vijeća pregovarali su s predstavnicima željeznice i dobili su putnički popust za članove sevadala. Čovjek kreće u akciju samo onda kada mu se strogo naredi.

Predstavnici željeznice bili su veoma sretni. Zahvalili su mi rekavši: “Svami, sretni smo što smo dobili priliku služiti Tvojim poklonicima.” I ne samo to. Kako bi se omogućilo da članovi sevadala i poklonici stignu u Prasanthi Nilayam bez ikakvih teškoća Središnja Vlada je odobrila 500 milijuna rupija za izgradnju željezničke postaje blizu benzinskog skladišta. Imat ćemo vlakove koji će povezivati Penukondu, Dharmavaram i Prasanthi Nilayam. Pije nekoliko dana službenici željeznice imali su sastanak u Delhiju i donijeli su zaključak da bi svatko trebao udobno stići u Prasanthi Nilayam za Svamijev 75. rođendan. Svatko će se moći ukrcati u vlak u Bombayu, Madrasu, Delhiju, Hyderabadu kako bi stigao u Prasanthi Nilayam.

Jednom davno ovaj je Puttaparthi bio maleno selo s jedva stotinu ljudi. Tko bi se nadao da će u tako kratkom vremenu u tako malome selu biti izgrađeno sveučilište, aerodrom, superspecijalistička bolnica i željeznička postaja? Sve se to dogodilo tijekom života avatara kakvog još nije bilo u povijesti čovječanstva. U vrijeme niti jednog drugog avatara nisu bili postignuti takvi veličanstveni rezultati u tako kratkom vremenu. Mnogo će se čudesnih stvari još dogoditi. Danas me možete vidjeti u neposrednoj blizini, no nakon nekog vremena moći ćete me vidjeti samo s udaljenosti od nekoliko milja.

Stoga iskoristite božansku blizinu Saija.
Kada jednom izgubite ovu dragocjenu priliku da služite
Lotosovim stopalima, nikada je više nećete
zadobiti. Sai podaruje predanost, moć i
konačno oslobođenje. Nikada se ne povodite
za riječima drugih ljudi. Upamtite to i spasite se.
(Teluška pjesma)

Preuzeo sam na sebe ovu patnju za vaše dobro, kao odgovor na vaše molitve odlučio sam se izliječiti, opet za vaše dobro. Ne brinite se. Sada je Svami sto posto savršeno, savršeno, savršeno.
Slijedite Svamijeve zapovijedi, steknite ugled, osigurajte dobre ocjene i budite uzor ostatku svijeta. To je ono što ja želim. Što se tiče volontera trudimo se da osiguramo primjeren smještaj za poklonike izgradnjom još stotinu hala za spavanje (shed). Da bi se osigurao smještaj za strance zakupljen je na brežuljku pogodan komad zemlje od 150 ari. Za 75. rođendan tko zna gdje će tko biti smješten! No, ako imate Svamijevu milost, vi pripadate Svamiju gdje god bili. Svami je uvijek s vama. Nikada nemojte misliti da će se Svami udaljiti od vas. Imajte čvrstu vjeru u Svamija.

Ubuduće moći ćete bez zapreka upravljati svojim športskim programima. Sljedeće godine možete organizirati športske susrete veće od ovoga. Neću postavljati zapreke vašim aktivnostima, no na određeni način morate slijediti moje zapovijedi. To je za vaše dobro, a ne za moje. Budite sigurni i zaštićeni i vodite idealan duhovni život. Danas posvuda prevladava nemir, tjeskoba i zabrinutost. Duhovnost je jedino rješenje za sve bolesti društva. Zbog pomanjkanja duhovnosti čovjek je podložan depresiji i bolestima. Bolesti su proizvod uma, a ne tijela. Nedostatak mira u umu rezultira depresijom koja pak vodi bolesti.

Razvijajte tjelesnu snagu, imajte vjeru u Boga, iskusite blaženstvo i podijelite ga s vašim bližnjima. Ma što se zbilo, nikada ne napuštajte duhovnost. Samo predanost Bogu štiti Bharat, ništa drugo. Budite daleko od životinjskih osobina, razvijajte ljudske osobine i budite jedno s Bogom. Kako možete shvatiti božanskost ako niste u stanju shvatiti važnost ljudskih vrijednosti? Najprije ih provodite i onda će se božanskost u vama očitovati. Držite se duhovnoga puta i idite na sve četiri strane zemlje propagirajući duhovne ideale. Težite dobrobiti cijeloga svijeta.
“BUDITE UVIJEK SRETNI”

(Bhagavan je završio Svoj božanski govor bhajanom “Govinda, Krišna Jai, Gopala Krišna Jai…”)

Uvodna obrada teksta: Davor Suhan