Paramahansa Yogananda: Reinkarnacija se može naučno dokazati
Ako netko vjeruje u Boga, tada može prihvatiti i vjerovanje u reinkarnaciju, budući da su ova dva koncepta ovisna jedno o drugom. Ali, sto sa skepticima i ateistima? Može li se istina o reinkarnaciji naučno dokazati, kako bi i oni bili zadovoljni? Može li se uopće sa teorijom reinkarnacije naučno eksperimentirati, kako bi se pružila ne samo nada nego i stvarni dokaz o postojanju?Materijalistički znanstvenici tvrde kao nisu pronašli ni jedan stvarni dokaz o postojanju Boga. te ne mogu ponuditi nikakav dokaz ni o postojanju Njegovih zakona, dajući jednaku priliku Stavom životu da se dokaze putem reinkarnacije. Za takve naučnike, patnja nevine dječice I druge nepravde života izgledaju neobjašnjive. te je I to dokaz da Kreator ne postoji.
Naučni zakon
S druge strane, oni koji su uvjereni u postojanje Boga, baziraju svoje uvjerenje na pukom vjerovanju, a nemaju nikakav naučni dokaz koji bi mogli ponuditi onima koji su nevjernici. Oni se uglavnom i ne usuđuju pretraživati ili dublje preispitivati svoju vjeru, od straha da je ne izgube ili da ne dođe do nekih socijalnih neslaganja. Drugim riječima, oni nisu ni svjesni da postoje spiritualni zakoni koji mogu dokazati da je to sto oni vjeruju, istinito.A zašto se ne bi spiritualni zakoni istraživali istim metodama eksperimentiranja koje koriste materijalistički znanstvenici, kada otkrivaju fizičke istine? To su pitanje postavljali pred puno stoljeća Indijski učenjaci, i dali su sebi zadatak da pronađu odgovor. Njihovi su eksperimenti rezultat naučnih metoda koje svatko može slijediti da bi otkrio stvarne spiritualne zakone, kao sto je slučaj sa reinkarnacijom i sa bilo kojom drugom kozmičkom istinom.Nitko nema pravo reci da reinkarnacija ili neki drug! spiritualni zakoni ne funkcioniraju, dokle god ne isproba metode kojima se to može dokazati i dok ne vidi rezultate na samom sebi. Sumnjičavi znanstvenici fizike imaju pravo izraziti svoje mišljenje, ali to ostaje samo kao jedan stav, a ne kao činjenica. U fizici se mora prihvatiti određena procedure i slijediti, ako se želi dokazati istinitost bilo koje date teorije. Mikrobi nisu vidljivi golim okom, mora se koristiti mikroskop, kako bi se otkrilo njihovo prisustvo. Ako netko izbjegava gledati kroz mikroskop, ne može tvrditi kako je naučno dokazao teoriju o prisutnosti mikroba. Znači, njegov je stav nepotvrđen, jer nije slijedio propisana pravila kojima bi došao do istine o datoj teoriji. Isto je tako i u spiritualnim oblastima. Otkrivena je metoda, propisana su pravila, a rezultati su dostupni svakome tko je dovoljno zainteresiran da eksperimentira. U Zapadnom svijetu, zbog nedostatka ovog naučnog pristupa spiritualnim zakonima, značaj religije kao vitalnog faktora u životu čovjeka je znatno umanjen, i spiritualne doktrine su odbačene ili prihvaćene, samo na temelju vlastitih predrasuda, umjesto da su rezultat naučnog istraživanja.
Kako su otkriveni spiritualni zakoni?
Kako su spiritualni znanstvenici u drevnoj Indiji (rishi) otkrili nepobitne spiritualne zakone? Kroz eksperiment života i čovjeka, u laboratoriju njegove vlastite kolibe. Da bi se pronašla istina za fizičke stvari, moramo eksperimentirati sa fizičkim supstancama. Isto tako, da bi se otkrila istina reinkarnacije, odnosno da bi se pratio put koji jedna duša prolazi kroz mnoga tijela, neophodno je raditi eksperiment sa čovjekovom sviješću. Ovi su drevni naučnici otkrili da se ljudski ego održava kroz sve promjene iskustava u životu, za vrijeme stanja svjesnosti, snivanja, iIi za vrijeme spavanja bez snivanja. Mijenjaju se spoznajna iskustva, okruženje, osjeti, misli, mijenja se stanje tijela, ali osjećaj identiteta ” Sepstvo” se ne mijenja od rođenja do smrti. Indijski su se eksperimentatori složili da koncentracijom na sebe, kroz konstantnu, svjesnu, daleku introspekciju ili promatranjem različitih promjenljivih stanja u životu – budnost, snivanje, spavanje bez snivanja – čovjek može spoznati nepromjenljivu i vječnu prirodu sopstva. Obično je čovjek svjestan svog budnog stanja. I ponekad je svjestan da sanja. Nije neuobičajeno da je čovjek ponekad za vrijeme snivanja svjestan da sanja Određenim metodama i praksom, moguće je da čovjek bude svjestan svakog stanja svog bitka budnost sanjanje, spavanje bez snivanja, i turiya “duboko spavanje” tj. uvijek-budna nadsvjesnost (neograničena oblast uma) iza podsvijesti bez snivanja.
Relaksacija za vrijeme spavanja
Za vrijeme spavanja dolazi do nenamjernog odmora energije iz motornih i senzornih živaca Praksom se može postići da čovjek izazove tu relaksaciju i za vrijeme budnog stanja, voljno. Za vrijeme velikog spavanja u smrti, dolazi do totalne relaksacije – povlaci se energija iz srca i iz kralježnice. Pomoću duboke meditacije, ova se kompletna relaksacija može proizvesti svjesno, za vrijeme budnog stanja Drugim riječima, svaka se nevoljna reakcija može postići voljno i svjesno, putem prakse.Rishi u drevnoj Indiji su analizirali smrt kao povlačenje životnog elektriciteta iz žarulje na čovjekovom tijelu, sa žicama motornih i senzornih živaca, koji vode različite kanale ka vanjskom izražavanju. Kao sto elektricitet ne umire kada se povuče iz razbijene žarulje, tako se i životna energija ne uništava kada se povuče iz nevoljnih živaca. Energija ne umire. Ona se samo povuče, u slučaju smrti, povlači se u Kozmičku energiju.
Povlačenje struje
U spavanju, svjesni um prestaje da radi – struja je samo privremeno povučena iz živaca. U smrti, čovjekova svjesnost trajno prestaje da ispoljava sebe kroz tijelo; to je kao kada je nekome paralizirana ruka – mentalno je svjestan te ruke, ali sa njom ne može funkcionirati. Medicina bilježi slučaj jednog svećenika koji se jednom našao u stanju prividne smrti. On je čuo kako svi oko njega žale njegovu očiglednu smrt, ali nije bio u stanji pokazati im svoju budnost kroz svoje fizičke organe. Motor njegovog tijela se povukao i izbjegavao odgovarati na njegove mentalne zapovijedi. Nakon što je proveo 24 sata u ovom stanju, i već se spremao njegov pogreb, sa krajnjim naporom se uspio pomaknuti. Ovaj nam događaj ilustrira konstantnost svjesnosti o “Jastvu” kao vlastitom identitetu, cak i onda kada tijelo izgleda beživotno.Rishi su govorili da čovjek treba naučiti svjesno odvajati energiju i svjesnost od tijela Čovjek treba naučiti da svjesno promatra stanje spavanja, i mora prakticirati svjesno i voljno povlačenje energije iz srca i predjela kičme. Treba, znači, da nauči raditi svjesno, ono sto će mu smrt uraditi nesvjesno i nevoljno. ( Životna energija ulazi u tijelo kroz medulu, skladišti se u rezervoaru mozga, zatim se spusta u pet drugih centara života i svjesnosti u kičmi, odakle se dalje distribuira za organe i osjetila za sve dijelove tijela Prilikom smrti, životna se energija povlaci nepovratno u kičmu i napušta tijelo kroz medulu. Savršeni yogi može voljno i svjesno povuci životnu energiju iz tijela i osjetila u kičmu, upravljajući ih ka najvišim centrima božanske percepcije, gdje je on radosno svjestan toga da je postao “mrtav” – oslobođen zabluda osjetila o ograničenosti samo fizičkom egzistencijom).
Jedan nevjerojatan slučaj
Medu francuskim i ostalim evropskim liječnicima zabilježen je slučaj sa čovjekom po imenu Sadhu Haridas, koji se odigrao u zgradi Emperor Ranjft Singh Indija. Taj je čovjek bio sposoban odvojiti svoju energiju i svjesnost od svog tijela a onda ih nakon nekoliko mjeseci ponovno spojiti. Tijelo mu je sahranjeno pod zemljom i mjesto je bilo pod danonoćnom prismotrom, mjesecima. Po isteku određenog vremena. tijelo je ekshumirano i izloženo evropskim liječnicima, koji su ga proglasili mrtvim. Nakon nekoliko minuta on je otvorio oči i preuzeo kontrolu nad svim funkcijama svoga tijela; živio je nakon toga još mnogo godina. On je bio spiritualni znanstvenik, koji je eksperimentirao sa metodama koje su propisane za učenje kozmičkih zakona Kao rezultat toga bio je u poziciji da demonstrira istinitost teorije o nepromjenljivosti osobnog identiteta i vječnoj prirodi životnih principa.Oni koji za sebe žele dokazati naučnu istinu doktrine o reinkarnaciji, trebali bi prvo dokazati princip kontinuirane svjesnosti nakon smrti, učeći najprije umijeće svjesnog odvajana duše od tijela. * To se može raditi ako se slijede pravila postavljena od strane Hindu učenjaka pred mnogo godina: Naučiti : 1) biti svjestan za vrijeme spavanja, 2) bit” sposoban proizvoditi snove svojom voljom, 3) svjesno se odvojiti od pet osjetila, a ne pasivno za vrijeme spavanja i 4) kontrolirati rad srca. Što znaci svjesno iskusiti smrt, ili suspendirati život iz tijela (ali ne svjesnost), sto se događa u visim stanjima nadsvjesnosti.
Slijedite pravila
Bhagavan Krishna kaze: “Ego je neprekidno svjestan sebe u djetinjstvu, mladosti i starosti; utjelovljena duša je neuznemirena svjesnost ne samo o ovim stanjima, već i o postizanju drugog tijela nakon smrti (u dugim serijama “života” i “smrti” to je izmjenjivanje ega između fizičkih i astralnih svjetova.)**Slijedeći praksu koja vodi ka četiri ranije spomenute tvrdnje, možemo slijediti ego u svim fazama postojanja – možemo ga pratiti svjesno za vrijeme smrti, kroz prostor, kroz druga tijela ili druge svjetove. Oni koji ne nauče ove stvari, ne mogu zadržati osjećaj svjesnosti o osobnom identitetu za vrijeme velikog sna smrti, i iz istog razloga ne mogu se sjetiti ni prethodnih faza pa cak ni faze “dubokog spavanja* za vrijeme jednog života.Prihvaćajući metode drevnih Indijskih naučnika koji su eksperimentirali sa takvim zakonima, i koji su uglavnom i dali svijetu neprocjenjivo znanje koje se može demonstrirati, čovjek može saznati naučnu istinu reinkarnacije, kao i svih drugih vječnih istina
* Sveti Pavao je razumio I demonstrirao umijeće života I smrti, rekavši: Ja umirem dnevno.’ (I Korinćanima 15:31)** Bhagavad-Gita 11:13
