Tijelo je, prije ili kasnije, podložno propadanju. Svatko je toga svjestan. Svi znaju tu osnovnu činjenicu. Ipak, svi se boje smrti. Nitko je ne voli, nitko se ne želi susresti s njom. Smrt je neizbježna, morate se suočiti s njom, makar je ne želite, ili je pokušavate izbjeći. Sve što je rođeno mora kad-tad umrijeti. Ipak, nitko ne voli umrijeti.Gdje je ključ tog paradoksa? Upamtite ovo: što je to što ne voli smrt.? Što se to suočava sa smrču? Što ostaje poslije smrti? Evo odgovora: tijelo umire, tijelo propada. Ono što ne umire, jest atman. Jedino što vi zavaravate sami sebe da atman ili ”vi” umirete. Atman nema veze s umiranjem ni s rađanjemTijelo doživljava smrt. Atman koji je vječan – nithja, istinit – sathya, čist – nirmala, on ne umire. Vi ste taj atman koji ne želi umrijeti. To jest, vi ste istina, vaša priroda je istina. Atman je dijete besmrtnosti, a ne tijelo, deha. Atman je istinit i vječan, a ne tijelo.

Vi ste dakle ta istina, atman, entitet koji ne umire. Ta se istina nalazi u svakom tijelu i zato svako biće osjeća moć te istine u obliku vječnog nepromjenjivog postojanja. To je jasno i nepogrešivo. (Baba)